Sukladno odredbi članka 119. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11), pravo na otpremninu ima radnik kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada kod tog poslodavca, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika. Otpremnina zapravo predstavlja zaštitni institut za radnika koji bez svoje krivnje ostaje bez posla, ukoliko je proveo kod poslodavca duže od dvije godine neprekidnog rada.

Kada je riječ o neprekidnom trajanju ugovora o radu naglašavamo da se vrijeme opravdane spriječenosti za rad (kao što je npr. bolovanje ili pak rodiljni dopust) ne smatraju prekidom radnog odnosa. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZOR-a propisan je način utvrđivanja otpremnine i to na način da se otpremnina ne smije ugovoriti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne bruto plaće radnika isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu i to za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. U slučaju, pak, kada je kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pravo radnika na visinu otpremnine uređeno drugačije, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

Nastavno na navedeno, ukoliko radnik otkazuje ugovor o radu ili radni odnos prestaje sporazumom sklopljenim između radnika i poslodavca, radnik nema pravo na otpremninu osim ako to pravo nije sadržano u nekom drugom izvoru radnog prava (ugovor o radu, pravilnik o radu, kolektivni ugovor) ili se sporazumno dogovore radnik i poslodavac. Otpremnina se može neoporezivo isplatiti, sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, kod osobno i poslovno uvjetovanih otkaza, do visine 6400 kuna za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca koji otkazuje ugovor o radu.

Vezano uz prava radnika, kada je riječ o dospijeću otpremnine, u sudskoj praksi postoje različita stajališta, ali smo mišljenja da pravo na isplatu otpremnine dospijeva tek nakon prestanka ugovora o radu, dok radnik u trenutku uručenja otkaza zapravo stječe pravo na raspolaganje potraživanjima po osnovu otpremnine (npr. može pristati na nižu otpremninu ili pak odreći se od prava na istu).Pravo na isplatu otpremnine zastarijeva u roku tri godine od dospijeća tog prava tj. od prestanka radnog odnosa.

Izvor: http://www.poslovni.hr/vijesti/pravni-savjeti-203472.aspx