Pravo na radnu odjeću i obuću zaposlenika kao i obvezu posladavca da im to osigura određuju posebni propisi ili interni akti poduzetnika.

Samo radna odjeća obilježena znakom, odnosno nazivom poslodavca ne smatra se primitkom u naravi.

Radna odjeća i obuća priznaje se kao trošak ako može dovesti do povećanja prihoda, odnosno dobitka, tj. ako je nabavljena za uporabu u obavljanju gospodarske djelatnosti poduzetnika.

Vijek uporabe radne odjeće i obuće je u pravilu kraći od godine dana, uobičajeno se ne može u poslovanju utrošiti jednokratno pa sve to određuje radnu odjeću i obuću kao kratkotrajnu materijalnu imovinu.

Obveznici primjene Zakona o računovodstvu radnu odjeću i obuću trebaju evidentirati u analitičkom knjigovodstvu po vrsti, količini i vrijednosti i glavnoj knjizi ( financijsko knjigovodstvo) po vrijednosti.

Izvor: Časopis RRIF 6/11, str. 47.