• Odrebe Zakona o radu ne preciziraju trajanje godišnjeg odmora, nego samo određuju donju granicu njegova trajanja (najkraće trajanje), i to tako da godišnji odmor ne može trajati kraće od 4 tjedna. U praksi će, dakle, biti potrebno tjedne godišnjeg odmora preračunavati u dane godišnjeg odmora.

• Zakonom o radu nije određeno maksimalno trajanje (gornja granica) godišnjeg odmora.

• Ako je pravo na godišnji odmor na različit način uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorm (ili s više različitih kolektivnih ugovora koji obvezuju poslodavca) ili Zakonom o Radu, primijenit će se za radnika najpovoljnije pravo.

* Broj radnih dana koji se uračunavaju u dane godišnjeg odmora (odnosno u radni tjedan) utvrđuje se odrebama ugovora o radu pojedinog radnika ili pravilnika o radu. Isto se odnosi i na možebitno trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraćega propisanog (dodatni dani po razlikčitim osnovama).

• Podatak o trajanju plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, odnoso načinu utvrđivanja trajanja toga odmora obvezan je uglavak ugovora o radu.

• Radniku kojemu je otkazom prestao radni odnos za vrijeme korištenja godišnejg odmora ne teče od otkazni rok.

• Ako je godišnji odmor prekinut ili nije korišten u kalendarskog godini za koju je stečen zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust, cijeli godišnji odmor može se prenijeti u sljedeću godinu a utom slučaju radnik/radnica neiskorišteni dio ili cijeli dio godišnjeg odmora mora iskoristiti do 30. lipanja sljedeće godine.

• Radnik nije ovlašten samovoljno produžiti korištenje godišneg odmora za ono vremesko razdoblje u kojem je prekinuo korištenje godišnjeg odmora zbog bolovanja. U takvom je slučaju riječ o neopravdanom izostanku s posla.

* Ne postoji zakonska obveza isplate regresa radnicima, Ova obveza može proizaći iz odredaba nekog od autonomnih akta koji obvezuju poslodavca, tj. iz odredaba kolektivnog ugvora, pravilnika o radu ili ugovora o radu zaključenog s pojednim radnikom.

• U slučaju prestanka ugovora o radu, radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti poslodavac je obvezan isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, koja se određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

Izvor: RRIF 05/2014, str. 169, Damir Pavičić