Prikaz zakona
Učitavam... Učitavam podatke...

Međunarodni računovodstveni standard 1

Prezentiranje financijskih izvještaja

CILJ

1. Cilj je ovoga Standarda propisati osnovu za prezentiranje financijskih izvještaja opće namjene kako bi se osigurala usporedivost s financijskim izvještajima subjekta za prethodna razdoblja i s financijskim izvještajima drugih subjekata. Zbog ostvarivanja tog cilja, ovaj Standard postavlja opće zahtjeve za prezentiranje financijskih izvještaja, upute za njihovu strukturu i minimum zahtjeva za njihov sadržaj. Priznavanje, mjerenje i objavljivanje određenih transakcija i drugih događaja obrađuju drugi Standardi i Tumačenja.

DJELOKRUG

2. Ovaj Standard treba primijeniti u prezentiranju financijskih izvještaja za opće namjene sastavljenih i prezentiranih u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.

3. Financijski izvještaji opće namjene su oni koji su namijenjeni zadovoljavanju potreba korisnika koji nisu u položaju zahtijevati izvještaje tako da se udovolji njihovim posebnim potrebama za informacijama. Financijski izvještaji opće namjene uključuju one koji se prezentiraju zasebno ili u okviru drugoga javnog dokumenta, kao što je godišnje izvješće ili prospekt. Ovaj se Standard ne odnosi na skraćene financijske izvještaje sastavljene u skladu s MRS-om 34 Financijsko izvještavanje u toku godine. Međutim, točke 13 do 41 primjenjuju se i na takve financijske izvještaje. Ovaj se Standard jednako primjenjuje na financijske izvještaje svih subjekata, neovisno trebaju li ili ne trebaju sastavljati konsolidirane financijske izvještaje ili odvojene financijske izvještaje, kako je definirano u MRS-u 27 Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji.

4. MRS 30 Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka i sličnih financijskih institucija navodi dodatne zahtjeve za banke i slične financijske institucije koji su konzistentni zahtjevima ovoga Standarda.

5. Ovaj Standard koristi pojmove koji su prikladni za subjekte usmjerene na ostvarivanje profita, uključujući takve subjekte iz javnog sektora. Subjekti s neprofitnim poslovanjem iz privatnog sektora, javnog sektora ili državnog sektora, koji namjeravaju primjenjivati ovaj Standard, trebat će mijenjati opise korištene za određene stavke financijskih izvještaja, kao i nazive samih financijskih izvještaja.

6. Slično tom, subjekti koji nemaju glavnicu kako je definirana u MRS-u 32 Financijski instrumenti: Objavljivanje i prezentiranje (primjerice, neki investicijski fondovi) i  subjekti čiji dionički kapital nije glavnica (primjerice, neki kooperativni subjekti), trebat će prilagoditi prezentiranje udjela članova ili nositelja interesa u financijskim izvještajima.

SVRHA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

7. Financijski izvještaji su strukturirano prikazan financijski položaj i financijska uspješnost subjekta. Cilj je financijskih izvještaja opće namjene pružiti informacije o financijskom položaju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima poslovnog subjekta, koje su korisne širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka. Financijski izvještaji također prikazuju rezultate menadžmenta subjekta upravljanja resursima koji su im povjereni. Radi ispunjavanja tih ciljeva, financijski izvještaji pružaju informaciju o:
(a) imovini;
(b) obvezama;
(c) glavnici;
(d) prihodima i rashodima, uključujući dobitke i gubitke;
(e) druge promjene u glavnici, i
(f) novčanim tokovima.
Ove informacije, zajedno s drugim informacijama u bilješkama, pomažu korisnicima u predviđanju budućih novčanih tokova poslovnog subjekta te osobito u određivanju vremena nastanka i njihovoj izvjesnosti.

DIJELOVI FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

8. Potpuni set financijskih izvještaja čine:
(a) bilanca;
(b) izvještaj o dobiti;
(c) izvještaj o promjenama glavnice koji pokazuje:
(i) sve promjene u glavnici, ili
(ii) promjene u glavnici, osim onih proizašlih iz transakcija s imateljima glavnice koje su obavili u svom statusu kao imatelji glavnice;
(d) izvještaj o novčanom toku, i
(e) bilješke, koje obuhvaćaju sažetak važnih računovodstvenih  politika i druga objašnjenja.

9. Mnogi subjekti prezentiraju, izvan financijskih izvještaja, menadžmentu, financijske preglede u kojima opisuju i objašnjavaju glavna obilježja financijske uspješnosti i financijskoga položaja subjekta te osnovne neizvjesnosti s kojima se subjekt suočava. Takav izvještaj može uključiti preglede o:
(a) glavnim čimbenicima i utjecajima koji određuju financijsku uspješnost, uključujući promjene okruženja u kojem posluje subjekt, odgovor subjekta na te promjene i njihov učinak te politike subjekta za ulaganja kako bi se održala i unaprijedila financijska uspješnost, uključujući i njegovu politiku dividendi;
(b) izvorima financiranja subjekta i ciljanom odnosu obveza prema glavnici; i
(c) resursima subjekta koji nisu priznati u bilanci u skladu s MSFI-ima.

10. Mnogi subjekti također prezentiraju, izvan financijskih izvještaja, izvješća i izvještaje, kao što su izvješća o zaštiti čovjekove okoline i izvještaji o dodanoj vrijednosti, posebno u industrijama gdje su čimbenici čovjekove okoline važni i kada se zaposleni smatraju važnom grupom korisnika. Izvješća i izvještaji prezentirani izvan financijskih izvještaja su izvan djelokruga MSFI-ova.

DEFINICIJE

11. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom Standardu s navedenim značenjem:
Neizvedivo Primjena zahtjeva je neizvediva kada ga subjekt ne može primijeniti nakon svih razumnih nastojanja da to učini.
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI-ovi) su Standardi i Tumačenja koje je usvojio Odbor za međunarodne računovodstvene standarde. Oni obuhvaćaju:
(a) Međunarodne standarde financijskog izvještavanja;
(b) Međunarodne računovodstvene standarde; i
(c) Tumačenja koje je stvorio Odbor za tumačenja međunarodnih standarda financijskog izvještavanja ili bivši Stalni odbor za tumačenja.
Značajno Izostavljanje ili pogrešno prikazivanje stavki je značajno ako one mogu, pojedinačno ili skupno, utjecati na ekonomske odluke korisnika donesene na osnovi financijskih izvještaja. Značajnost ovisi o veličini i vrsti izostavljenog ili pogrešno prikazanog koje se prosuđuju u pripadajućim okolnostima. Veličina ili vrsta stavke, ili njihova kombinacija, može biti odlučujući čimbenik.
Bilješke sadrže informacije kao dopunu onima koje su prezentirane u bilanci, izvještaju o dobiti, izvještaju o promjeni glavnice i izvještaju o novčanom toku. Bilješke daju tekstualne opise ili podzbrojeve stavki objavljenih u tim izvještajima i informacije o stavkama koje ne ispunjavaju uvjete za priznavanje u tim izvještajima.

12. Procjenjivanje može li izostavljanje ili pogrešno prikazivanje utjecati na ekonomske odluke korisnika, i na taj način biti značajno, zahtijeva razmatranje karakteristika tih korisnika. Okvir za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja navodi u točki 25. kako  se "pretpostavlja da korisnici posjeduju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim aktivnostima i o računovodstvu, te da imaju volju proučavati informacije s razboritom pažnjom". Stoga, u procjeni treba računati s tim da je razumno očekivati da će se utjecati na poslovno odlučivanje korisnika s takvim obilježjima.

OPĆA RAZMATRANJA

Fer prezentiranje i sukladnost s MSFI-ima

13. Financijski izvještaji trebaju fer prezentirati financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove poslovnog subjekta. Fer prezentiranje zahtijeva vjerno predočavanje učinaka transakcija, drugih događaja i uvjeta u skladu s definicijama i kriterijima priznavanja imovine, obveza, prihoda i rashoda navedenih u Okviru. Pretpostavlja se da se primjenom MSFI-ova, uz dodatno objavljivanje, ako je neophodno,  postiže fer prezentiranje u  financijskim izvještajima.

14. Subjekti čiji su financijski izvještaji u skladu s MSFI-ima trebaju objaviti u bilješkama eksplicitnu i bezrezervnu izjavu o takvoj sukladnosti. Financijski izvještaji se ne mogu opisati kao sukladni s MSFI-ima, ukoliko oni nisu u skladu sa svim zahtjevima MSFI-ova.

15. U gotovo svim slučajevima, fer prezentiranje se postiže postupanjem u skladu s primjenjivim MSFI-ima. Fer prezentiranje također zahtijeva da subjekt:
(a) izabere i primijeni računovodstvene politike u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. MRS 8 navodi hijerarhiju mjerodavnih uputa koje menadžment razmatra u slučajevima nepostojanja Standarda ili Tumačenja koje se specifično odnosi na neku stavku,
(b) prezentira informacije, uključujući računovodstvene politike, na način koji pruža relevantne, pouzdane, usporedive i razumljive informacije,
(c) pruži dodatna objavljivanja kada sukladnost s određenim zahtjevima MSFI-a nije dovoljna da bi omogućila korisniku da razumije učinak određenih transakcija, drugih događaja i uvjeta na financijski položaj i financijsku uspješnost poslovnog subjekta.

16. Neodgovarajuća računovodstvena politika ne ispravlja se objavljivanjem korištenih računovodstvenih politika, bilješkama ili materijalima koja nude objašnjenja.

17. U vrlo rijetkim slučajevima, kada menadžment zaključi da bi sukladnost sa zahtjevom nekoga Standarda ili Tumačenja tako obmanjivala da bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja navedenom u Okviru, subjekt će odstupiti od tog zahtjeva na način naveden u točki 18., ako odgovarajući regulativni okvir zahtijeva, ili na drugi način ne zabranjuje, takvo odstupanje.

18. Kada subjekt odstupa od zahtjeva Standarda ili Tumačenja u skladu s točkom 17., treba objaviti:
(a) da je menadžment zaključio kako financijski izvještaji fer prezentiraju financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove subjekta;
(b) da se postupilo u skladu s primjenjivanim Standardima i Tumačenjima, osim što se  odstupilo od određenog zahtjeva kako bi se postiglo  fer prezentiranje;
(c) naziv Standarda ili Tumačenja od kojega je poslovni subjekt odstupio, prirodu odstupanja, uključujući postupak kojeg bi zahtijevao Standard ili Tumačenje, razlog zašto bi taj postupak bio tako obmanjujući u danim okolnostima kada bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja navedenim u Okviru, te usvojeni postupak;  i
(d) za svako prezentirano razdoblje, financijski učinak odstupanja na svaku stavku financijskih izvještaja koja bi se objavila  da se izvještavalo u skladu sa zahtjevom.

19. Kada je  subjekt odstupio od zahtjeva Standarda ili Tumačenja u prethodnom razdoblju i to odstupanje ima učinke na iznose priznate u financijskim izvještajima tekućeg razdoblja, prikazat će objavljivanja navedena u točkama 18(c) i (d).

20. Točka 19. primjenjuje se, primjerice, kada je subjekt odstupio u prethodnom razdoblju od zahtjeva u Standardu ili Tumačenju koji se odnosi na mjerenje imovine ili obveze, a to odstupanje utječe na mjerenje promjena imovine i obveza priznatih u financijskim izvještajima tekućeg razdoblja.

21. U vrlo rijetkim slučajevima, kada menadžment zaključi da bi sukladnost sa zahtjevom nekoga Standarda ili Tumačenja tako obmanjivala da bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja navedenom u Okviru, ali relevantni regulativni okvir zabranjuje odstupanje od zahtjeva, subjekt će, u maksimalno mogućoj mjeri, smanjiti uočeni obmanjujući aspekt zahtjeva, objavljivanjem:
(a) naziva Standarda ili Tumačenja o kojem se radi, prirodu zahtjeva i razloge zašto je menadžment zaključio da bi postupanje u skladu sa zahtjevom bilo obmanjujuće u danim okolnostima u toj mjeri da bi to proturječilo cilju financijskih izvještaja navedenom u Okviru; i
(b) za svako prezentirano razdoblje, usklađivanja za svaku stavku financijskih izvještaja koja menadžment smatra da bi bila nužna za postizanje fer prezentacije.

22. Za svrhe točki 17 do 21, neka informacija bit će obmanjujuća u odnosu na cilj financijskih izvještaja kada ona vjerno ne odražava transakcije, druge događaje ili okolnosti za koje se smatra da ih ona reprezentira ili bi se razborito moglo očekivati da reprezentira, i uslijed toga je vjerojatno da utječe na ekonomske odluke korisnika financijskih izvještaja. Kada se procjenjuje hoće li postupanje u skladu sa zahtjevom Standarda ili Tumačenja biti tako obmanjujuće da bi to proturječilo cilju financijskih izvještaja navedenom u Okviru, menadžment razmatra:
(a) zašto cilj financijskih izvještaja nije ostvaren u određenim okolnostima; i
(b) kako se okolnosti subjekta razlikuju od onih kod drugih subjekata koji postupaju u skladu sa zahtjevom. Ako drugi subjekti sa sličnim okolnostima postupaju u skladu sa zahtjevom tada nastaje nepobitna pretpostavka da postupanje  subjekta u skladu sa zahtjevom neće biti tako obmanjujuće da bi to bilo proturječno cilju financijskih izvještaja navedenom u Okviru.

Neograničenost vremena poslovanja

23. Pri sastavljanju financijskih izvještaja menadžment treba procijeniti mogućnost  subjekta da nastavi s neograničenim vremenom poslovanja. Financijski izvještaji trebaju biti sastavljeni na osnovi neograničenoga vremena poslovanja, osim ako me nadžment ne namjerava likvidirati subjekt, prestati poslovati ili ako nema realnih alternativa nego da to učini. Kada menadžment pri navedenom prosuđivanju spozna značajne neizvjesnosti vezane uz poslovne događaje i uvjete koje mogu znatno dovesti u sumnju mogućnost subjekta da nastavi s neograničenim vremenom poslovanja, te će se neizvjesnosti objaviti. Kada se financijski izvještaji ne sastavljaju na osnovi neograničenoga vremena poslovanja ta će se činjenica objaviti zajedno s osnovom na kojoj su financijski izvještaji sastavljeni, kao i navesti razlog zašto se za subjekt ne smatra da ima neograničeno vrijeme poslovanja.

24. Pri procjenjivanju je li pretpostavka neograničenoga vremena poslovanja prikladna, menadžment uzima u obzir sve raspoložive informacije za buduće razdoblje, koje je najmanje, ali nije ograničeno na, dvanaest mjeseci od datuma bilance. Razmjer razmatranja ovisi o činjenicama za svaki slučaj posebno. Ako prošlost poslovnog subjekta pokazuje profitabilno poslovanje i lagan pristup financijskim izvorima, može se, bez podrobne analize, izvesti zaključak da je računovodstvena osnova neograničenoga vremena poslovanja prikladna. U drugim slučajevima menadžment će možda trebati razmotriti veliki broj čimbenika koji utječu na tekuću i očekivanu profitabilnost, planove otplate duga i moguće izvore zamjene financiranja prije nego zaključi da je prikladna primjena pretpostavke neograničenoga vremena poslovanja.

Računovodstvena osnova nastanka događaja

25. Subjekt treba sastavljati svoje financijske izvještaje prema računovodstvenoj osnovi nastanka događaja, osim za informacije o novčanom toku.

26. Kada se koristi računovodstvena osnova nastanka događaja, stavke se priznaju kao imovina, obveze, glavnica, prihodi i rashodi (elementi financijskih izvještaja) kada one za ove elemente udovoljavaju definicijama i kriterijima priznavanja iz Okvira.

Dosljedno prezentiranje

27. Prezentiranje i klasificiranje stavaka u financijskim izvještajima treba biti isto iz jednog u drugo razdoblje, osim ako:
(a) postane očito, slijedom znatnih promjena vrsta poslovanja subjekta ili pregleda njegovih financijskih izvještaja, da bi bilo prikladnije drugačije prezentiranje ili klasificiranje uzimajući u obzir kriterije za izbor i primjenu računovodstvenih politika iz MRS-a 8; ili
(b) Standard ili Tumačenje zahtijeva mijenjanje prezentiranja.

28. Znatno stjecanje ili otuđenje ili pregled prezentacije financijskih izvještaja mogu ukazivati da se financijski izvještaji trebaju prezentirati drugačije. Subjekt mijenja prezentaciju svojih financijskih izvještaja samo ako promijenjena prezentacija pruža pouzdanije i relevantnije informacije korisnicima financijskih izvještaja i vjerojatno je da će se nastaviti s promijenjenom strukturom prikazivanja tako da se ne naruši usporedivost. Kada se mijenja prezentacija, poslovni subjekt reklasificira usporedne podatke u skladu s točkama 38 i 39.

Značajnost i sažimanje

29. Svaku značajniju skupinu sličnih stavki treba  odvojeno prezentirati u financijskim izvještajima. Stavke različite vrste ili funkcije treba odvojeno prezentirati, osim ako su beznačajne.

30. Financijski izvještaji proizlaze iz obrade velikog broja transakcija ili drugih događaja koji se sažimaju u skupine u skladu s prirodom ili funkcijom. Završni stupanj procesa sažimanja i klasifikacije jest prezentiranje suženih i razvrstanih podataka koji tvore tabelarne stavke bilance, izvještaja o dobiti, izvještaja o promjeni glavnice i izvještaja o novčanom toku ili bilješke. Ako pojedina stavka nije važna, one se sažima s drugim tabelarnim stavkama iz tih izvještaja ili u bilješkama. Neka stavka koja nije dovoljno važna za odvojeno prezentiranje kao tabelarna stavka tih izvještaja može unatoč tome biti dovoljno važna da se odvojeno prezentira u bilješkama.

31. Primjena koncepta značajnosti znači da ako informacija nije značajna tada se ne treba niti udovoljavati određenim zahtjevima objavljivanja iz Standarda ili Tumačenja.

Prijeboj

32. Imovinu, obveze, prihode i rashode ne treba prebijati, osim ako se prijeboj zahtijeva ili je dopušten Standardom ili Tumačenjem.

33. Važno je da se i imovina i obveze, te prihodi i rashodi iskazuju odvojeno. Prijeboj u izvještaju o dobiti ili u bilanci, osim kada odražava bit transakcije ili drugog događaja, smanjuje mogućnost korisniku da razumije nastale transakcije, događaje i uvjete, kao i da procijeni buduće novčane tokove poslovnog subjekta. Mjerenje imovine po neto vrijednosti umanjeno, primjerice, za ispravak  zastarjele zalihe i ispravak sumnjivih i spornih potraživanja, nije prijeboj.

34. MRS 18 Prihodi definira pojam prihoda i zahtijeva da se mjere po fer vrijednosti primljene naknade ili potraživanja, uzimajući u obzir iznose trgovačkih diskonta i količinskih rabata koji odobrava subjekt. U tijeku svog redovitog poslovanja  subjekt poduzima druge transakcije koje ne stvaraju prihode, ali su uzgredne glavnim aktivnostima koje stvaraju prihode. Rezultati takvih transakcija prezentiraju se saldiranjem prihoda i rashoda tih transakcija ako takvo prezentiranje odražava bit transakcije ili poslovnoga događaja. Primjerice:
(a) dobici i gubici od otuđenja dugotrajne imovine, uključujući ulaganja i poslovnu imovinu, iskazuju se tako da se od iznosa primljenog otuđenjem imovine oduzme knjigovodstveni iznos imovine i povezani rashodi prodaje; i
(b) izdatak u vezi rezerviranja priznatog u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina koji se ugovorno nadoknađuje od treće strane (primjerice, sporazumom o jamstvu dobavljača) može se prebiti s odgovarajućom naknadom.

35. Osim toga, dobici i gubici nastali iz skupine sličnih transakcija izvještavaju se na neto osnovi, primjerice, dobici i gubici od tečajnih razlika ili gubici i dobici od financijskih instrumenata držanih radi trgovanja. Međutim, takvi se dobici i gubici iskazuju odvojeno ako su značajni.

Usporedne informacije

36. Osim ako neki Standard ili Tumačenje dopušta ili zahtijeva drukčije, treba objaviti  usporedne informacije za prethodno razdoblje za sve iznose objavljene u financijskim izvještajima. Usporedne informacije treba uključiti za opisne (nebrojčane) i informacije ako su relevantne za razumijevanje financijskih izvještaja tekućega razdoblja.

37. U nekim slučajevima nebrojčane informacije dane u financijskim izvještajima prethodn(ih)og razdoblja nastavljaju biti relevantne u tekućemu razdoblju. Primjerice, detalji pravnoga spora, čiji je ishod bio neizvjestan na zadnji datum bilance i još nije riješen, objavljuju se u tekućem razdoblju. Korisnici iz informacije saznaju da je neizvjesnost postojala na posljednji datum bilance kao i o postupcima koji su poduzeti tijekom razdoblja u rješavanju neizvjesnosti.

38. Kada su prezentiranje ili klasifikacija stavaka u financijskim izvještajima promijenjeni, usporedni se iznosi trebaju reklasificirati, osim ako je neizvedivo. Kada se reklasificiraju usporedni iznosi,  subjekt treba objaviti:
(a) prirodu reklasifikacije;
(b) iznos svake stavke ili skupine stavaka koje su reklasificirane;  i
(c) razlog reklasificiranja.

39. Kada je neizvedivo reklasificirati usporedne iznose,  subjekt  treba objaviti:
(a) razlog za nereklasificirane iznose; i
(b) prirodu prilagodbi  koje bi trebalo obaviti da  su iznosi bili reklasificirani.

40. Unapređivanje usporedivosti informacija unutar nekog razdoblja pomaže korisnicima u donošenju ekonomskih odluka, naročito tako što omogućava procjenjivanje trendova u financijskim informacijama za potrebe predviđanja. U nekim slučajevima može biti neizvedivo reklasificirati usporedne informacije za određeno prethodno razdoblje kako bi se postigla usporedivost s tekućim razdobljem. Primjerice, podaci se u prijašnje(i)m razdoblju(ima) nisu prikupljali na način koji omogućava reklasifikaciju te može biti neizvedivo ponovno kreirati informacije.

41. MRS 8 obrađuje usklađivanja usporednih informacija zahtijevanih u slučajevima kada  subjekt mijenja računovodstvenu politiku ili ispravlja pogrešku.

STRUKTURA I SADRŽAJ

Uvod

42. Ovaj Standard zahtijeva određena objavljivanja u samoj bilanci, izvještaju o dobiti i izvještaju o promjeni glavnice, te zahtijeva objavljivanje drugih stavki ili u tabelama tih izvještaja ili u bilješkama. MRS 7 navodi zahtjeve za prezentiranje izvještaja o novčanom toku.

43. Ovaj Standard koristi pojam "objavljivanja" u širem smislu te riječi, što obuhvaća stavke prezentirane u tabelama bilance, izvještaju o dobiti i izvještaju o promjeni glavnice, kao i u bilješkama. Objavljivanja također zahtijevaju i drugi Standardi i Tumačenja. Osim ako u ovom ili drugom Standardu ili Tumačenju nije drukčije određeno, takva se objavljivanja iskazuju ili u samoj bilanci, izvještaju o dobiti i izvještaju o promjeni glavnice ili u bilješkama.

Označavanje financijskih izvještaja

44. Financijski izvještaji trebaju se jasno označiti i odvojiti od drugih informacija u istom objavljenom dokumentu.

45. MSFI-ovi se primjenjuju samo na financijske izvještaje, a ne na druge informacije prezentirane u godišnjem izvješću ili drugom dokumentu. Prema tome, važno je da su korisnici u stanju razlikovati informacije koje su sastavljene primjenom MSFI-ova od drugih informacija koje mogu biti korisne korisnicima, ali se na njih ne odnose zahtjevi iz MSFI-ova.

46. Svaki sastavni dio financijskoga izvještaja treba jasno označiti. Osim toga, kada je neophodno za ispravno razumijevanje prezentiranih informacija,  na vidnom mjestu trebat će sljedeće:
(a) naziv izvještajnoga subjekta ili drugi način identifikacije i sve promjene u ovim informacijama od prethodnog datuma bilance;
(b) obuhvaćaju li financijski izvještaji samo subjekt ili grupu subjekata;
(c) datum bilance ili razdoblje na koje se financijski izvještaji odnose, ovisno što je prikladno za odnosni sastavni  dio financijskog izvještaja;
(d) prezentacijsku  valutu, kako je definirano u MRS-u 21 Učinci promjena tečaja stranih valuta; i  
(e) razinu preciznosti primijenjenu u prezentiranju iznosa u financijskim izvještajima.

47. Zahtjevi navedeni u točki 46. uobičajeno se ispunjavaju prikazivanjem zaglavlja i skraćenih naziva na svakoj stranici financijskih izvještaja. U određivanju najboljeg načina prezentiranja takvih informacija potrebna je prosudba. Primjerice, kada se financijski izvještaji predočuju elektronski, ne koristi se uvijek odvajanje stranica; gornje se stavke tada prezentiraju dovoljno učestalo da se osigura odgovarajuće razumijevanje informacija sadržanih u financijskim izvještajima.

48. Poboljšanje razumljivosti financijskih izvještaja često se nastoji ostvariti prezentiranjem informacija u tisućama ili milijunima jedinica prezentacijske valute. To je primjenjivo tako dugo dok se objavljuje razina preciznosti i zaokruživanjem se ne gube značajne informacije.

Izvještajno razdoblje

49. Financijske izvještaje treba prezentirati najmanje jednom godišnje. Kada se datumi bilance subjekta mijenjaju i godišnji se financijski izvještaji prezentiraju za razdoblje duže ili kraće od jedne godine,  uz navođenje razdoblja kojeg obuhvaćaju financijski  izvještaji, subjekt treba dodatno objaviti:
(a) razlog za korištenje dužeg ili kraćeg razdoblja; i
(b) činjenicu da usporedni iznosi izvještaja o dobiti, izvještaja o promjeni glavnice, izvještaja o novčanom toku  i odnosne bilješke nisu u potpunosti usporedivi.

50. Obično se financijski izvještaji sastavljaju na dosljedan način za jednu godinu. Međutim, iz praktičnih razloga, neki  subjekti daju prednost izvještavanju, primjerice, za razdoblja od 52 tjedna. Ovaj Standard unaprijed ne isključuje tu praksu jer nije vjerojatno da će se financijski izvještaji znatno razlikovati od izvještaja prezentiranih za razdoblje od jedne godine.

Bilanca

Razlikovanje tekuće/netekuće (dugotrajne)

51. Subjekt treba prezentirati i odvojeno klasificirati tekuću i netekuću imovinu te tekuće i netekuće obveze u samoj bilanci u skladu s točkama 57. do 67., osim kada prezentiranje temeljeno na likvidnosti pruža pouzdanije i relevantnije informacije. Kada se primijeni taj izuzetak, svu imovinu i obveze treba prezentirati samo  po likvidnosti.

52. Neovisno o tome koja se metoda prezentiranja usvoji, za svaku stavku imovine i obveza čiji se zbrojni iznosi očekuju povratiti ili podmiriti (a) prije dvanaest mjeseci od datuma bilance i (b) poslije dvanaest mjeseci od datuma bilance, subjekt treba objaviti iznos koji se očekuje povratiti ili podmiriti nakon više od dvanaest mjeseci od datuma bilance.

53. Ako subjekt isporučuje robu i usluge s jasno prepoznatljivim poslovnim ciklusom, odvojeno klasificiranje tekuće i netekuće imovine i obveza u samoj bilanci pruža korisne informacije za razlikovanje neto imovine koja neprekidno cirkulira kao radni  kapital od one koju subjekt koristi za dugoročno poslovanje. To također skreće pozornost na imovinu za koju se očekuje da će se realizirati unutar tekućega poslovnog ciklusa i obveze koje dospijevaju za podmirenje u istome razdoblju.

54. Za neke subjekte, poput banaka i financijskih institucija, prezentiranje imovine i obveza po rastućoj ili padajućoj likvidnosti pruža pouzdanije i relevantnije informacije nego prezentiranje uz razvrstavanje na tekuće i netekuće, jer ti subjekti ne isporučuju proizvode i usluge unutar jasno prepoznatljivog poslovnog ciklusa.

55. Subjektu je dopušteno pri primjeni točke 51. prezentirati neku svoju imovinu i obveze prema klasifikaciji na tekuće i netekuće, a ostalo po likvidnosti, kada se time osiguravaju pouzdanije i relevantnije informacije. Potreba za takvim mješovitim prezentiranjem može nastati kod subjekata koji imaju raznorodne djelatnosti.

56. Informacija o očekivanim datumima realizacije imovine i obveza korisna je u procjenjivanju likvidnosti i solventnosti subjekta. MRS 32 zahtijeva objavljivanje datuma dospijeća financijske imovine i financijskih obveza. Financijska imovina obuhvaća kupce i druga potraživanja, a financijske obveze obuhvaćaju dobavljače i druge obveze. Informacije o očekivanom datumu povrata ili podmirenja nemonetarne imovine i obveza, kao što su zalihe i rezerviranja, također su korisne neovisno o tome  klasificiraju li se imovina i obveze u tekuće i netekuće. Primjerice, poslovni subjekt objavljuje iznos zaliha za koje se očekuje povrat nakon više od jedne godine od datuma bilance.

Tekuća imovina

57. Imovinu treba klasificirati u tekuću kada ispunjava neki od sljedećih kriterija:
(a) očekuje se da će se realizirati, ili se drži za prodaju ili potrošnju, u redovitom tijeku poslovnog ciklusa subjekta;
(b) primarno se drži za trgovanje;
(c) očekuje se da će se realizirati unutar dvanaest mjeseci od datuma bilance; ili
(d) jest novac ili novčani ekvivalent (kako je definirano u MRS-u 7 Izvještaj o novčanom toku), osim ako mu je ograničena mogućnost razmjene ili uporabe za podmirivanje obveza za razdoblje od najmanje dvanaest mjeseci od datuma bilance.
Svu drugu imovinu treba klasificirati kao netekuću.

58. U ovom se Standardu pojam “netekuća” koristi uključivo za  materijalnu, nematerijalnu i financijsku imovinu dugoročne prirode. Međutim, Standard ne zabranjuje uporabu alternativnih naziva sve dok im je značenje jasno.

59. Poslovni ciklus subjekta jest vrijeme između nabave imovine za prosec (preradu) i njihove realizacije u novac ili novčane ekvivalente. Kada redoviti poslovni ciklus subjekta nije jasno prepoznatljiv, njegovo pretpostavljeno trajanje je dvanaest mjeseci. Tekuća  imovina uključuje imovinu (kao što su zalihe i potraživanja s osnove prodaje) koja se prodaje, troši ili realizira kao dio redovitoga poslovnog ciklusa, čak i kada se očekuje da će se realizirati unutar dvanaest mjeseci poslije datuma bilance. Tekuća imovina također uključuje imovinu koja se primarno drži za trgovanje (financijska imovina unutar te kategorije se klasificira u skladu s MRS-om 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje u onu koja se drži za trgovanje) i tekući dio netekuće financijske imovine.

Tekuće obveze

60. Obvezu treba klasificirati u tekuću kada ispunjava neki od sljedećih kriterija:
(a) očekuje se  da će se podmiriti u redovitom tijeku poslovnoga ciklusa  subjekta;
(b) primarno se drži radi trgovanja;
(c) dospijeva za podmirivanje unutar dvanaest mjeseci poslije datuma bilance; ili
(d) subjekt nema bezuvjetno pravo odgoditi podmirivanje obveze za najmanje dvanaest mjeseci poslije datuma bilance.
Sve druge obveze klasificirat će se kao netekuće obveze.

61. Neke kratkoročne obveze, kao što su obveze prema dobavljačima te obračunane obveze za zaposlene i ostale troškove poslovanja, čine dio radnog kapitala koji se koristi u redovitom poslovnom ciklusu subjekta. Takve poslovne stavke se klasificiraju u tekuće obveze, čak ako dospijevaju za podmirenje u roku duljem od dvanaest mjeseci poslije datuma bilance. Isti redoviti poslovni ciklus primjenjuje se na klasifikaciju imovine i obveza subjekta. Kada nije jasno prepoznatljiv redoviti ciklus poslovanja subjekta pretpostavlja se da on traje dvanaest mjeseci.

62. Ostale tekuće obveze ne podmiruju se kao dio redovitog poslovnog ciklusa, ali dospijevaju za podmirenje u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance ili se primarno drže za trgovanje. Primjeri su financijske obveze klasificirane u skladu s MRS-om 39 u one koje se drže radi trgovanja, prekoračenja na bankovnom računu, tekući dio netekućih obveza. obveze za dividende, obveze za porez na dobit te neposlovne obveze. Financijske obveze koje osiguravaju financiranje na dugoročnoj osnovi (tj. nisu dio obrtnoga kapitala korištenog u redovitom ciklusu poslovanja poslovnog subjekta), a ne dospijevaju za podmirenje u okviru dvanaest mjeseci od datuma bilance su dugoročne obveze ovisno o točkama 65 i 66.

63. Subjekt klasificira svoje financijske obveze kao tekuće ako dospijevaju za podmirenje unutar dvanaest mjeseci od datuma bilance, čak ako:
(a) je izvorni rok bio razdoblje dulje od dvanaest mjeseci;
(b) je sporazum o refinanciranju zaključen na dugoročnoj osnovi poslije datuma bilance a prije nego su financijski izvještaji odobreni za izdavanje.

64. Ako  subjekt očekuje, i ima mogućnost slobodnog izbora prema postojećim uvjetima kredita, da refinancira ili prolongira obvezu za najmanje dvanaest mjeseci nakon datuma bilance, on klasificira te obveze kao netekuće, čak ako bi inače dospijevala za otplatu unutar kraćeg razdoblja. Međutim, kada  subjekt nema mogućnost slobodnog izbora refinanciranja ili prolongiranja obveze (primjerice, nema sporazuma o refinanciranju), ne razmatra se mogućnost refinanciranja,  obveza se klasificira kao tekuća.

65. Kada je subjekt prekršio uvjete iz ugovora o dugoročnom kreditu na datum bilance, ili prije, s učinkom da obveze postaju plative na zahtjev, obveza se klasificira kao tekuća, čak ako je vjerovnik prihvatio nakon datuma bilance, a prije datuma odobravanja financijskih izvještaja za izdavanje, da neće zahtijevati plaćanje zbog kršenja ugovora. Obveza se klasificira kao tekuća jer na datum bilance subjekt nema bezuvjetno pravo odgoditi plaćanje za najmanje dvanaest mjeseci.

66. Međutim, obveza se klasificira kao dugoročna (netekuća) ako je vjerovnik prihvatio s datumom bilance dati razdoblje početka od najmanje dvanaest mjeseci nakon datuma bilance unutar kojega poslovni subjekt može ispraviti kršenje ugovora i tijekom kojega vjerovnik ne može zahtijevati trenutnu isplatu.

67. U svezi s kreditima klasificiranim u tekuće obveze, ne zahtijeva se ispravljanje, ako između datuma bilance i datuma kada su financijski izvještaji odobreni za izdavanje, nastanu sljedeći događaji koji ne ispunjavaju uvjete za obavljanje kao događaji nakon datuma bilance, u skladu s MRS-om 10 - Događaji nakon datuma bilance:
(a) refinanciranje na dugoročnoj osnovi;
(b) sporazum o ispravljanju kršenja ugovora o dugoročnom kreditu; i
(c) odobrenje od kreditora počeka za ispravljanje kršenja ugovora o dugoročnom kreditu za razdoblje koje završava najmanje dvanaest mjeseci nakon datuma bilance.

Informacije koje treba prezentirati u samoj bilanci

68. U samu bilancu treba  uključiti  kao minimum i iznose za, sljedeće stavke  u dijelu u kome nisu prezentirani u skladu s točkom 68A:
a) nekretnine, postrojenja i oprema;
b) ulaganje u nekretnine;
c) nematerijalna imovina;
d) financijska imovina (bez iznosa prikazanih prema točkama (e), (h) i (i));
e) ulaganja obračunana metodom udjela;
f) biološka imovina;
g) zalihe;
h) kupci i ostala potraživanja;
i) novac i novčani ekvivalenti;
j) dobavljači i ostale obveze;
k) rezerviranja;
l) financijske obveze (bez iznosa prikazanih prema točkama (j) i (k));
m) obveze i imovina za tekuće poreze, kako su definirani u MRS-u 12 Porezi na dobit;
n) odgođene porezne obveze i odgođena porezna imovina, kako su definirani u MRS-u 12;
o) manjinski interes, prikazan unutar glavnice; i
p) emitirani kapital i rezerve pridružive imateljima glavnice matice.

68A. U samu bilancu također treba  uključiti iznose za stavke koje prezentiraju sljedeće:
(a) ukupnu imovinu klasificiranu u imovinu držanu radi prodaje i imovinu za prodaju uključenu u grupu za otuđivanje, klasificiranu u skladu s MSFI-om 5 Netekuća imovina držana za prodaju i prekinuto poslovanje; i
(b) obveze uključene u grupu za otuđivanje klasificiranu kao držanu za prodaju, u skladu s MSFI-om 5.

69. U samoj bilanci treba dodati stavke, naslove i međuzbrojeve kada je takvo prezentiranje važno za sagledavanje financijskog položaja subjekta.

70. Subjekt neće klasificirati odgođenu poreznu imovinu (obveze) kao tekuću imovinu (obveze) kada se u samoj bilanci prezentira tekuću i netekuću imovinu, te tekuće i netekuće obveze kao odvojene klasifikacije.

71. Ovaj Standard ne propisuje poredak ili oblik prezentiranja stavaka. Točka 68. samo sadrži popis stavaka koje se dovoljno razlikuju po vrsti ili funkciji da zaslužuju zasebno prezentiranje u samoj bilanci. Osim toga:
(a) stavke se uključuju kada su veličina, vrsta ili funkcija neke stavke ili skupine sličnih stavaka takve da je odvojeno prikazivanje važno za sagledavanje financijskog položaja subjekta; i
(b) korišteni opisi i poredak stavaka ili skupina sličnih mogu se mijenjati prema vrsti  subjekata i njegovom poslovanju kako bi se pružile informacije važne za razumijevanje financijskoga položaja. Primjerice, banka mijenja gore navedene opise kako bi se primijenili specifičniji zahtjevi MRS-a 30.

72. Prosudba o tome hoće li se odvojeno prezentirati dodatne stavke temelji se na procjeni:
(a) vrsti i likvidnosti imovine;
(b) funkciji imovine u  subjektu; i
(c) iznosima, vrsti i vremenu obveza.

73. Primjena različitih osnova mjerenja za različite skupine imovine ukazuje da se njihova priroda ili funkcija razlikuju te se stoga trebaju prezentirati kao odvojene stavke. Primjerice, neke skupine nekretnina, postrojenja i opreme mogu se voditi po trošku ili po revaloriziranim iznosima u skladu s MRS-om 16 Nekretnine, postrojenja i oprema.

Informacije koje treba prezentirati u samoj bilanci ili u bilješkama

74. U samoj bilanci ili u bilješkama subjekt treba objaviti daljnje razvrstavanje skupno prezentiranih stavki na način koji odgovara poslovanju subjekta.

75. Detaljna razrada u samoj bilanci ili u bilješkama ovisi o zahtjevima MSFI-ova, te veličini i funkciji odnosnih iznosa. Čimbenici postavljeni u točki 72. također se koriste pri odlučivanju o daljnjem razvrstavanju. Objavljivanje će ovisiti o svakoj stavci, primjerice:
(a) stavke nekretnina, postrojenja i opreme razvrstavaju se po skupinama u skladu s MRS-om 16;
(b) potraživanja se razvrstavaju na potraživanja od kupaca, potraživanja od povezanih stranaka, predujmove i ostala potraživanja;
(c) zalihe se razvrstavaju u skladu s MRS-om 2 Zalihe kao trgovačka roba, sirovine, materijal, proizvodnja u toku i gotovi proizvodi;
(d) rezerviranja se razvrstavaju na rezerviranja za primanja zaposlenih i ostale stavke;
(e) glavnički kapital i rezerve raščlanjuju se odvojeno u različite skupine kao što su uplaćeni kapital, dioničke premije i rezerve.

76. Subjekt će, bilo u samoj bilanci ili bilješkama, objaviti sljedeće:
(a) za svaku vrstu dioničkoga kapitala:
(i) broj autoriziranih dionica;
(ii) broj u cijelosti plaćenih izdanih dionica i broj izdanih dionica koje nisu u cijelosti plaćene;
(iii) nominalnu vrijednost po dionici ili da dionice nemaju nominalnu vrijednost;
(iv) usklađivanje broja dionica na stanju na početku i na kraju razdoblja;
(v) prava, prioriteti i ograničenja vezana uz vrstu dionica, uključujući ograničenja raspodjele dividendi i povrata kapitala;
(vi) dionice subjekta koje on drži ili drže njegove podružnice ili pridružena društva; i
(vii) dionice rezervirane za izdavanje po opcijama i ugovorima o prodaji dionica,  uključujući uvjete i iznose; i
(b) opis prirode i svrhe svake rezerve u okviru glavnice.

77. Subjekt bez dioničkoga kapitala, kao što je partnerstvo (ortaštvo) ili trustovi, objavit će informacije jednake onima zahtijevanim u točki 76(a),  prikazujući  promjene tijekom razdoblja za svaku kategoriju udjela u glavnici te prava, prioriteti i ograničenja koja se odnose na svaku kategoriju udjela u glavnici.

Izvještaj o dobiti (Račun dobiti i gubitka)

Dobit ili gubitak razdoblja

78. Sve stavke prihoda i rashoda priznate u razdoblju treba uključi u dobit ili gubitak, osim ako neki Standard ili Tumačenje ne zahtijeva  drugačije postupanje.

79. Obično su sve stavke prihoda i rashoda priznate u razdoblju uključene u dobit ili gubitak. To uključuje učinke promjena računovodstvenih procjena. Međutim, mogu postojati okolnosti kada neke stavke mogu biti isključene iz dobiti ili gubitka tekućeg razdoblja. Takva dva slučaja u skladu s MRS-8 su ispravke pogrešaka i učinci promjena računovodstvenih politika.

80. Drugi Standardi bave se stavkama koje mogu udovoljiti definicijama prihoda ili rashoda iz Okvira, koji se obično isključuju iz dobiti ili gubitka. Primjeri uključuju revalorizacijske viškove (vidjeti MRS 16), određene dobitke i gubitke koji nastaju iz preračunavanja financijskih izvještaja inozemnog poslovanja (vidjeti MRS 21) te dobitke i gubitke koji nastaju ponovnim mjerenjem financijske imovine raspoložive za prodaju (vidjeti MRS 39).

Informacije koje treba prezentirati u samom izvještaju o dobiti

81. U  izvještaj o dobiti treba uključiti, kao minimum, iznose za sljedeće stavke koje se prezentiraju za razdoblje:
(a) prihodi;
(b) financijski troškovi;
(c) udjel u dobiti i gubicima pridruženih društava i zajedničkim pothvatima obračunanih metodom udjela;
(d) rashod za porez;
(e) jedan iznos koji obuhvaća zbroj (i) dobiti ili gubitka poslije poreza za prekinuto poslovanje i (ii) dobit ili gubitak poslije poreza priznat mjerenjem fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje ili otuđivanja imovine ili grupe odnosno grupa za otuđivanje koje čine prekinuto poslovanje; i
(f) dobit ili gubitak.

82. U izvještaju o dobiti kao stavke raspoređivanja dobiti ili gubitka razdoblja treba objaviti sljedeće:
(a) dobit ili gubitak pripisan manjinskom interesu; i
(b) dobit ili gubitak pripisan imateljima glavnice matice.

83. U samom izvještaju o dobiti prezentirat će se dodatne stavke, naslovi i međuzbrojevi kada je takvo prezentiranje važno za sagledavanje financijske uspješnosti  poslovnog subjekta.

84. Budući da se učinci različitih aktivnosti, transakcija i poslovnih događaja subjekta razlikuju prema učestalosti, i predvidivosti moguće dobiti ili gubitka, objavljivanje elemenata uspješnosti pomaže razumijevanju dostignute financijske uspješnosti i procjenjivanju budućih rezultata. Dodatne stavke uključuju se u sam izvještaj o dobiti i mijenjaju se korišteni opisi i redoslijed stavki kada je to nužno za objašnjavanje elemenata uspješnosti. Čimbenici koje treba uzeti u razmatranje obuhvaćaju značajnost te prirodu i funkciju komponenata prihoda i rashoda. Primjerice, banka mijenja opise kako bi primijenila specifične zahtjeve MRS-a 30. Stavke prihoda i rashoda ne prebijaju se osim kada su ispunjeni kriteriji iz točke 32.

85. U izvještaju o dobiti ili u bilješkama subjekt neće bilo koju stavku prihoda ili rashoda prikazati kao izvanrednu stavku.

Informacije koje treba prezentirati u samom izvještaju o dobiti ili u bilješkama

86. Kada su stavke prihoda ili rashoda značajne njihove vrste i iznose treba prikazati odvojeno.

87. Okolnosti koje stvaraju uvjete za odvojeno objavljivanje stavki prihoda i rashoda uključuju:
(a) ispravak vrijednosti zaliha (otpis) do neto utržive vrijednosti ili nekretnina, postrojenja i opreme do nadoknadivog iznosa, kao i poništavanja takvih ispravaka;
(b) restrukturirane aktivnosti subjekta i poništavanje rezerviranja za troškove restrukturiranja;
(c) otuđivanje stavki nekretnina, postrojenja i opreme;
(d) otuđivanje ulaganja;
(e) prekinuto poslovanje; i
(f) ostala poništavanja rezerviranja.

88. Subjekt treba prezentirati  strukturu rashoda koristeći klasifikaciju ili prema vrsti rashoda ili prema funkcijama koje rashodi imaju u poslovnom subjektu, ovisno o tome koja pruža pouzdanije i relevantnije informacije.

89. Subjekte se potiče na prezentiranje strukture rashoda iz točke 88. u samom izvještaju o dobiti i gubitku.

90. Stavke rashoda dalje se raščlanjuju kako bi se istaknule komponente financijske uspješnosti koje se mogu razlikovati prema učestalosti, te predvidivosti moguće dobiti ili gubitka. Ta se raščlanjivanja daju na jedan od dva načina.

91. Prvi oblik raščlanjivanja je prema metodi vrste rashoda. Rashodi se agregiraju u izvještaju o dobiti prema njihovim vrstama (primjerice amortizacija, troškovi sirovina i materijala, troškovi prijevoza, primanja zaposlenih i troškovi promidžbe) i ne raspoređuju se između različitih funkcija subjekta. Ova  metoda može biti jednostavna za primjenu jer nije nužan raspored rashoda prema funkcijama. Primjer klasifikacije primjenom metode vrste troškova je sljedeći:

Prihodi                                                  X
Ostali prihodi                                           X
Promjene zaliha gotovih proizvoda i proizvodnje u tijeku X
Troškovi sirovine i materijala                           X
Troškovi primanja zaposlenih                             X
Troškovi amortizacije i deprecijacije                    X
Ostali rashodi                                           X
Ukupni rashodi                                          (X)
Dobit                                                    X

92. Drugi oblik raščlanjivanja je prema funkciji rashoda ili metodi "troškova prodanih proizvoda" te se rashodi klasificiraju prema njihovoj funkciji kao dio troškova prodanih proizvoda ili, primjerice, troškova distribucije i administrativnih troškova. Prema toj metodi subjekt kao minimum odvojeno objavljuje svoje troškove prodanih proizvoda  od drugih troškova. Ta metoda prezentiranja pruža relevantnije informacije korisnicima od klasificiranja rashoda prema vrsti, ali raspored troškova na funkcije može zahtijevati proizvoljno raspoređivanje i uključivati znatno prosuđivanje. Primjer klasifikacije primjenom metode funkcije rashoda je sljedeći:

Prihodi                             X
Troškovi prodanih proizvoda        (X)
Bruto dobit                         X
Ostali prihodi                      X
Troškovi distribucije              (X)
Administrativni troškovi           (X)
Ostali rashod                      (X)
Dobit                               X

93. Subjekt koji klasificira rashode po funkcijama objavit će dodatne informacije o vrstama rashoda, uključujući rashode za amortizaciju materijalne i nematerijalne imovine te troškove primanja zaposlenih.

94. Izbor između metode troškova prodanih proizvoda i metode vrsta troškova ovisi o povijesnim čimbenicima, čimbenicima djelatnosti i vrsti subjekta. Obje metode pružaju pokazatelje o troškovima koji se mogu mijenjati, izravno ili neizravno, s razinom prodaje ili proizvodnje subjekta. Budući da svaka metoda prezentiranja ima prednost za određenu vrstu subjekta, ovaj Standard zahtijeva od menadžmenta da izbere najrelevantnije i najpouzdanije prezentiranje. Međutim, budući da su informacije o vrsti rashoda korisne za predviđanje budućih novčanih tokova, dodatno se objavljivanje zahtijeva ako se primjenjuje raščlanjivanje po metodi funkcija troškova. Pojam  "troškovi primanja zaposlenih" iz točke 93. ima isto značenje kao i u MRS-u 19 Primanja zaposlenih.

95. U samom  izvještaju o dobiti ili izvještaju o promjenama glavnice ili u bilješkama  subjekt treba objaviti iznos dividendi priznat kao raspodjelu imateljima glavnice tijekom razdoblja, te odgovarajući iznos po dionici.

Izvještaj o promjenama glavnice

96. Subjekt treba prezentirati izvještaj o promjenama glavnice u kojem prikazuje:
(a) dobit ili gubitak razdoblja;
(b) svaku stavku prihoda i rashoda razdoblja koja je, kako zahtijevaju drugi Standardi ili Tumačenja, izravno priznata u glavnici, te ukupan iznos tih stavaka;
(c) ukupne prihode i rashode razdoblja (izračunane kao zbroj navedenog pod (a) i (b)), prikazujući odvojeno ukupne iznose raspodjeljive  imateljima glavnice i manjinskom interesu; i
(d) učinak promjena računovodstvenih politika i ispravaka pogrešaka za svaku komponentu glavnice, priznatih u skladu s MRS-8.

97. Subjekt treba također objaviti u izvještaju o promjenama glavnice ili u bilješkama:
(a) iznose kapitalnih transakcija s vlasnicima, prikazujući odvojeno raspodjele vlasnicima;
(b) stanje zadržanih zarada (tj. akumuliranu dobit ili gubitak) na početku razdoblja i na datum bilance, te promjene tijekom razdoblja; i
(c) usklađivanja knjigovodstvenih iznosa svake kategorije unijete glavnice i svake rezerve na početku i na kraju razdoblja, uz odvojeno prikazivanje svake promjene.

98. Promjene glavnice subjekta između dva datuma bilance odražavaju povećanje ili smanjenje neto imovine tijekom toga razdoblja. Osim promjena koje proizlaze iz transakcija s dioničarima provedenim u svojstvu vlasnika (kao što su uplate kapitala, otkup vlastitih dionica i dividende) i transakcijskih troškova koji se odnose na takve transakcije, sveukupne promjene glavnice tijekom razdoblja predstavljaju ukupni iznosi prihoda i rashoda, uključujući dobitke i gubitke, stvorene djelovanjem poslovnog subjekta tijekom razdoblja (neovisno jesu li stavke prihoda i rashoda priznate u dobiti ili gubitku ili izravno kao promjene glavnice).

99. Ovaj Standard zahtijeva da se u dobit ili gubitak uključe sve stavke prihoda i rashoda priznate tijekom razdoblja, osim ako drugi Standard ili Tumačenje ne zahtijeva drukčije. Drugi Standardi zahtijevaju da se neki dobici ili gubici (poput povećanja ili smanjenja revalorizacije, određene tečajne razlike, dobici ili gubici od ponovnog mjerenja financijske imovine raspoložive za prodaju i odgovarajući iznosi tekućih i odgođenih poreza) izravno priznaju kao promjene glavnice. Budući da je za procjenjivanje promjena financijskog položaja poslovnog subjekta između dva datuma bilance važno razmotriti sve stavke prihoda i rashoda, ovaj Standard zahtijeva prezentiranje izvještaja o promjeni glavnice koji sadrži ukupne prihode i rashode poslovnog subjekta, uključujući one izravno priznate u glavnici.

100. MRS 8 zahtijeva retroaktivno usklađivanje za učinke promjena računovodstvenih politika, u mjeri u kojoj je to izvedivo, osim ako prijelazne odredbe nekog Standarda ili Tumačenja zahtijevaju drukčije. MRS 8 također zahtijeva retroaktivno prepravljanje radi ispravljanja pogrešaka, u mjeri u kojoj je to izvedivo. Retroaktivno usklađivanje i retroaktivno prepravljanje provodi se na stanju zadržanih zarada, osim kada Standard ili Tumačenje zahtijeva retroaktivno usklađivanje druge komponente glavnice. Točka 96(d) zahtijeva da se nastala usklađivanja objave u izvještaju o promjeni glavnice za svaku komponentu glavnice, tako da se odvojeno prikažu ona koja su nastala uslijed promjena računovodstvenih politika odnosno ispravljanja pogrešaka. Ta se usklađivanja objavljuju za svako prethodno razdoblje i početak razdoblja.

101. Zahtjevi navedeni u točkama 96. i 97. mogu se ispuniti na više načina. Jedan primjer je tabelarni oblik u kojem se usklađuju početna i završna stanja svakoga elementa glavnice. Alternativa jest prezentirati u izvještaju o promjeni glavnice samo stavke navedene u točki 96. Prema tom pristupu se stavke opisane u točki 97. objavljuju u bilješkama.

Izvještaj o novčanom toku

102. Informacije o novčanom toku pružaju korisnicima financijskih izvještaja osnovicu za ocjenjivanje sposobnosti poslovnog subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente, kao i potrebe poslovnog subjekta da koristi te novčane tokove. MRS 7 Izvještaj o novčanom toku navodi zahtjeve za prezentiranje izvještaja o novčanom toku i s njim povezanim objavljivanjima.

Bilješke

Struktura

103. Bilješke trebaju:
(a) pružiti informacije o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja i određenim računovodstvenim politikama primijenjenim u skladu s točkama 108 do 115;
(b) objaviti informacije prema zahtjevima MSFI-a koje nisu prezentirane u bilanci,  izvještaju o dobiti, izvještaju o promjenama glavnice ili izvještaju o novčanom toku; i
(c) pružiti dodatne informacije koje nisu prezentirane u bilanci,  izvještaju o dobiti, izvještaju o promjenama glavnice ili izvještaju o novčanom toku, ali su važne za razumijevanje bilo kojeg od njih.

104. Bilješke treba prezentirati na sustavan način sve dok je to izvedivo. Svaka stavka u samoj bilanci, izvještaju o dobiti, izvještaju o promjeni glavnice i izvještaju o novčanom toku treba biti međusobno povezana sa svakom odnosnom informacijom u bilješkama.

105. Bilješke se uobičajeno prezentiraju po sljedećem redoslijedu, koji pomaže korisnicima u razumijevanju financijskih izvještaja i uspoređivanju njih s financijskim izvještajima drugih subjekata:
(a) izjava o sukladnosti s MSFI-ima (vidjeti točku 14.);
(b) sažetak primijenjenih važnih računovodstvenih politika (vidjeti točku 108.);
(c) informacije koje potkrjepljuju stavke prikazane u samoj bilanci, izvještaju o dobiti, izvještaju o promjenama glavnice i izvještaju o novčanom toku, po redoslijedu prema kojemu su ti izvještaji i stavke prikazani; i
(d) druga objavljivanja uključujući:
(i) nepredviđene obveze (vidjeti MRS 37) i nepriznate ugovoreno preuzete obveze;
(ii) nefinancijska objavljivanja, primjerice, ciljevi i politike upravljanja financijskim rizikom subjekta (vidjeti MRS 32).

106. U nekim okolnostima može biti neophodno ili poželjno promijeniti poredak određenih stavki u bilješkama. Primjerice, informacije o promjenama fer vrijednosti priznatim u dobiti ili gubitku mogu se spojiti s informacijama o dospijećima financijskih instrumenata, iako se prve objavljuju u izvještaju o dobiti, dok se druge odnose na bilancu. Ipak, sustavna struktura u bilješkama zadržava se tako dugo dok je to praktično.

107. Bilješke koje pružaju informacije o osnovama sastavljanja financijskih izvještaja i specifičnim računovodstvenim politikama može se prezentirati kao odvojena komponenta financijskih izvještaja.

Objavljivanje računovodstvenih politika

108. Subjekt treba objaviti sažetak važnih  računovodstvenih politika:
a) osnovu (ili osnove) mjerenja korištenu(e) u sastavljanju financijskih izvještaja; i
b) druge primijenjene računovodstvene politike koje su važne za razumijevanje financijskih izvještaja.

109. Za korisnike je važno da budu informirani o korištenoj osnovi ili osnovama mjerenja u financijskim izvještajima (primjerice, povijesni trošak, tekući trošak, neto utrživa vrijednost, fer vrijednost ili nadoknadiv iznos), jer osnova na kojoj su sastavljeni financijski izvještaji značajno utječe na njihove analize. Kada se u financijskim izvještajima koristi više osnova za mjerenje, primjerice, kada se određena kategorija imovine revalorizira, dovoljno je pružiti informaciju o kategorijama imovine i obveza za koju je svaka osnova mjerenja primijenjena.

110. U određivanju treba li se određena računovodstvena politika objaviti, menadžment razmatra hoće li takvo objavljivanje pomoći korisnicima u razumijevanju načina na koji su transakcije i poslovni događaji utjecali na izvještenu financijsku uspješnost i financijski položaj. Objavljivanje određene računovodstvene politike je naročito korisno korisnicima kada su te politike izabrane između alternativa dopuštenih u Standardima i Tumačenjima. Primjer je objavljivanje je li pothvatnik priznao svoj udjel u zajednički kontroliranom poslovnom subjektu koristeći proporcionalnu konsolidaciju ili metodu udjela (vidjeti MRS 31 Udjeli u zajedničkim pothvatima). Neki Standardi posebno zahtijevaju objavljivanje određenih računovodstvenih politika, uključujući izbor koji je menadžment napravio između različitih politika koje dopuštaju ti Standardi. Primjerice, MRS 16 zahtijeva objavljivanje osnovice mjerenja korištene za kategorije nekretnina, postrojenja i opreme. MRS 23 Troškovi posudbe zahtijeva objavljivanje jesu li troškovi posudbe odmah priznati kao rashod ili kapitalizirani kao dio kvalificirane imovine.

111. Svaki subjekt razmatra prirodu svojih djelatnosti i politike koje bi korisnik njegovih financijskih izvještaja mogao očekivati da se objave za tu vrstu subjekta. Primjerice,  moglo bi se očekivati od subjekta koji je obveznik poreza na dobit da objavi svoje računovodstvene politike za porez na dobit, uključujući one primjenjive na odgođenu poreznu imovinu i odgođene porezne obveze. Kada subjekt ima značajno inozemno poslovanje ili transakcije u stranoj valuti, očekuje se objavljivanje računovodstvenih politika za priznavanje dobitaka i gubitaka od tečajnih razlika i zaštićivanja takvih dobitaka i gubitaka. Kada su nastala poslovna spajanja, objavljuju se politike primijenjene pri mjerenju goodwilla i manjinskog interesa.

112. Računovodstvena politika može biti važna čak i ako prikazani iznosi za tekuće i prethodno razdoblje nisu značajni. Također je prikladno objaviti svaku važnu računovodstvenu politiku koja nije posebno zahtijevana MSFI-ima, već je izabrana i primijenjena u skladu s MRS-om 8.

113. Subjekt treba objaviti, u sažetku važnih računovodstvenih politika ili ostalim bilješkama, prosudbe, odvojeno od onih koje uključuju procjenjivanja (vidjeti točku 116.), koje je menadžment proveo u postupku primjene računovodstvenih politika  subjekta i koje imaju najvažniji učinak na iznose priznate u financijskim izvještajima.

114. U postupku primjene računovodstvenih politika poslovnog subjekta, menadžment stvara mnoge prosudbe, osim onih koje uključuju procjenjivanje, koje mogu znatno utjecati na iznose priznate u financijskim izvještajima. Primjerice, menadžment prosuđuje pri određivanju:
(a) je li financijska imovina ulaganje koje se drži do dospijeća;
(b) kada su gotovo svi važni rizici i koristi od vlasništva financijske imovine ili iznajmljene imovine prenijeti na drugi poslovni subjekt;
(c) je li neka prodaja proizvoda u suštini prodaja ili financijski aranžman i stoga ne stvara prihod; i
(d) da li suština odnosa između subjekta i subjekta posebne namjene pokazuje da  subjekt kontrolira subjekt posebne namjene.

115. Neka objavljivanja obavljena u skladu s točkom 113. zahtijevana su drugim Standardima. Primjerice, MRS 27 zahtijeva od subjekta, koji nije podružnica, objavljivanje razloga zbog kojega njegov vlasnički udjel ne daje kontrolu iako ima, izravno ili preko podružnica, više od pola glasačkih prava ili potencijalnih glasačkih prava. MRS 40 zahtijeva, kada je klasificiranje nekretnina složeno, objavljivanje kriterija koje je postavio subjekt radi razlikovanja ulaganja u nekretnine od nekretnina koje koristi vlasnik ili od nekretnina držanih za prodaju u redovitom tijeku poslovanja.

Ključni izvori procjena neizvjesnosti

116. Subjekt treba objaviti u bilješkama informacije o ključnim pretpostavkama u vezi s budućnosti i drugim ključnim izvorima procjena neizvjesnosti na datum bilance, koje stvaraju veliki rizik uzrokovanja značajnih usklađivanja knjigovodstvenih iznosa imovine i obveza u sljedećoj financijskoj godini. Povezano s tom imovinom i obvezama, u bilješke treba uključiti detalje o njihovim:
(a) vrstama; i
(b) knjigovodstvenim iznosima na datum bilance.

117. Određivanje knjigovodstvenih iznosa neke imovine i obveza zahtijeva procjenjivanje učinaka neizvjesnih budućih događaja na tu imovinu i obveze na datum bilance. Primjerice, u nedostatku nedavno opaženih tržišnih cijena za mjerenje niže navedene imovine i obveze, potrebne su prema budućnosti orijentirane procjene da bi se izmjerio nadoknadivi iznos kategorija nekretnina, postrojenja i opreme, učinak tehnološke zastarjelosti zaliha, rezerviranja vezanih uz budući ishod sudskog postupka u tijeku, obveza za dugoročna primanja zaposlenih kao što su obveze za mirovine. Takve procjene uključuju pretpostavke o takvim pitanjima kao što su prilagodbe novčanih tokova zbog rizika ili primijenjene diskontne stope, budućih promjena plaća i budućih promjena cijena koje utječu na druge troškove.

118. Ključne pretpostavke i drugi ključni izvori procjene neizvjesnosti objavljene u skladu s točkom 116. odnose se na procjene koje od menadžmenta zahtijevaju najteže, subjektivne i složene prosudbe. Kako se povećava broj varijabli i pretpostavki koje imaju učinak na mogući budući ishod neizvjesnosti, te prosudbe postaju subjektivnije i složenije i sukladno tome se normalno povećava i mogućnost za posljedična značajna usklađivanja knjigovodstvenih iznosa imovine i obveza.

119. Objavljivanja iz točke 116. nisu potrebna za imovinu i obveze s velikim rizikom da se njihovi knjigovodstveni iznosi mogu značajno promijeniti u sljedećoj financijskoj godini, ako su na datum bilance mjerene po fer vrijednostima temeljenim na nedavno opaženim tržišnim cijenama (njihove fer vrijednosti mogu se značajno promijeniti u sljedećoj financijskoj godini ali te promjene neće nastati zbog pretpostavki ili drugih izvora za procjenjivanje neizvjesnosti na datum bilance).

120. Objavljivanja iz točke 116. se prezentiraju na način koji pomaže korisnicima financijskih izvještaja da razumiju prosudbe menadžmenta o budućnosti i drugim ključnim izvorima za procjenjivanje neizvjesnosti. Vrste i razmjer pruženih informacija ovisit će o vrstama pretpostavki i drugim okolnostima. Primjeri danih vrsta objavljivanja su:
(a) vrsta pretpostavke ili neizvjesnosti za procjenjivanje;
(b) osjetljivost knjigovodstvenih iznosa na metode, pretpostavke i procjene na kojima počiva njihovo izračunavanje, uključujući razloge za osjetljivost;
(c) očekivani ishod neizvjesnosti i raspon razumno mogućih ishoda unutar sljedeće financijske godine u vezi s knjigovodstvenim iznosima imovine i obveza na koje utječe; i
(d) objašnjenja promjena prethodnih pretpostavki koje se odnose na tu imovinu i obveze, ako neizvjesnosti ostanu nerazriješene.

121. Pri objavljivanju prema točki 116. nije nužno objaviti informacije iz planova ili prognoze.

122. Kada je neizvedivo objaviti na datum bilance razmjer mogućih učinaka ključnih pretpostavki ili drugih ključnih izvora neizvjesnosti procjena, subjekt objavljuje da su, temeljem postojećih saznanja, razumno mogući ishodi u narednoj financijskoj godini koji su različiti od pretpostavki i koji mogu zahtijevati usklađivanje knjigovodstvenog iznosa imovine ili obveza na koji utječu. U svim slučajevima  subjekt objavljuje vrstu i knjigovodstveni iznos određene imovine ili obveze (ili kategorije imovine ili obveza) na koje utječe pretpostavka.

123. Objavljivanja iz točke 113. prosudbi koje je menadžment proveo u postupku primjene računovodstvenih politika subjekta nije povezano s objavljivanjem ključnih izvora neizvjesnosti procjena iz točke 116.

124. Objavljivanje nekih ključnih pretpostavki koje bi inače bile potrebne u skladu s točkom 116., potrebne su po drugim Standardima. Primjerice, MRS 37 zahtijeva objavljivanje, u određenim okolnostima, glavnih pretpostavki u vezi s budućim događajima koji utječu na kategorije rezerviranja. MRS 32 zahtijeva objavljivanje značajnih pretpostavki primijenjenih pri procjenjivanju fer vrijednosti financijske imovine i financijskih obveza koje se knjigovodstveno vode po fer vrijednosti. MRS 16 zahtijeva objavljivanje značajnih pretpostavki primijenjenih pri procjenjivanju fer vrijednosti revaloriziranih stavki nekretnina, postrojenja i opreme.

Druga objavljivanja

125. Subjekt treba objaviti u bilješkama:
(a) iznos dividendi predložen ili deklariran prije nego što su financijski izvještaji odobreni za izdavanje, ali koji nisu priznati kao raspodjela imateljima glavnice tijekom razdoblja, kao i odgovarajući iznos po dionici; i
(b) iznos svakih kumulativnih povlaštenih dividendi koji nije priznat.

126. Ako nije objavljeno drugdje u informacijama publiciranim s financijskim izvještajima,  subjekt treba objaviti sljedeće:
(a) domicil i pravni oblik poslovnog subjekta, njegovu državu osnivanja i službenu adresu subjekta (ili glavno mjesto poslovanja ako se razlikuje od službenog sjedišta);
(b) opis vrste  poslovanja poslovnog subjekta i njegovih glavnih aktivnosti; i
(c) naziv matice i krajnje matice grupe.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

127. Subjekt treba primijeniti ovaj Standard za godišnja razdoblja započeta 1. siječnja 2005., ili poslije. Ranija primjena se potiče. Ako  subjekt primijeni ovaj Standard za razdoblja započeta prije 1. siječnja 2005., on će objaviti u činjenicu.

POVLAČENJE MRS-a 1 (revidiran 1997.)

128. Ovaj Standard zamjenjuje MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja revidiran u 1997.

Dodatak

Izmjene drugih objava

Izmjene u ovom dodatku primijenit će se za godišnja razdoblja započeta na 1. siječnja 2005., ili poslije. Ako subjekt primijeni ovaj Standard za ranije razdoblje, ove izmjene primijenit će se za to ranije razdoblje.

Izmjene sadržane u ovom dodatku kada je Standard bio revidiran 2003. uključene su u odgovarajuće objave publicirane u ovom izdanju.