AKREDITIV - stavljanje na raspolaganje korisniku određenog iznosa novca za unaprijed određenu namjenu.

AKTIVA (engl. assets, njem. Aktiva, Vermögenswerte, Aktivposten, fr. actif, avoir) su sredstva koja neki gospodarski subjekt posjeduje u određenom trenutku. Može biti financijska i realna. Financijska aktiva su sva financijska sredstva koja posjeduje poduzeće ili pojedinac. Realnu aktivu čine stvari, oprema, zgrada ili zemljište, odnosno neopipljivo pravo u posjedu poduzeća ili pojedinca koje ima vrijednost.

AKUMULACIJA - podrazumjeva u poduzeću nepotrošena novčana sredstva, za proširenje poslovne aktivnosti.

AKUMULIRANA AMORTIZACIJA (engl. accumulated depreciation, njem. Abschreibung für Abnutzung – AfA) je iznos smanjenja vrijednosti stalne imovine zbog njezina tehničkog ili ekonomskog trošenja. Poznat je i kao ispravak vrijednosti. Stalna se imovina ne troši jednokratnom upotrebom u poslovnom procesu, stoga je uz evidentiranje nabavne vrijednosti stalne imovine potrebno odvojeno prikazivati ispravke vrijednosti i sadašnju vrijednost stalne imovine.
Kad se od nabavne vrijednosti stalne imovine oduzme ispravak vrijednosti, dobije se knjigovodstvena, tj. sadašnja vrijednost stalne imovine. Vrijednost utroška stalne imovine prikazuje se na kontu ispravka vrijednosti (vrijednost utroška dobije se korištenjem jednog od načina obračuna amortizacije). Ispravak vrijednosti je stavka bilance stanja, a evidentira se na kontrapoziciji od pozicije stalnih sredstava. Početno stanje kao i povećanje ispravka vrijednosti (nakon svakog obračuna amortizacije) knjiže se na potražnoj strani konta.

AKVIZICIJA - označava proces spajanja dvije ili više tvrtki u jednu. Tvrtka koja vrši akviziciju otkupljuje pravo vlasništva nad drugom tvrtkom. U postupku akvizicije jedna tvrtka prestaje s poslovanjem.

AMORTIZACIJA su načini obračuna (engl. depreciation, capital recovery, njem. Abschreibung, Wertminderung, fr. amortissement). Amortizacija je postupno umanjivanje vrijednosti imovine poduzeća, a obračunava se godišnje prema zakonom predviđenim postupkom. Kako se iznos amortizacije oduzima svake godine od porezne osnovice, način amortizacije utječe na odluku o načinu financiranja nabavke opreme.
Najraširenija je linearna amortizacija prema kojoj je iznos godišnje amortizacije uvijek jednak, a izračunava se tako da se razlika nabavne i otpisne vrijednosti podjeli sa brojem godina amortizacije opreme. Svake se godine dakle knjižna vrijednost umanjuje za isti postotak početne vrijednosti. Postoji i nekoliko modela ubrzane deprecijacije koji se koriste ako se želi postići veće umanjenje poreza u prvim godinama nakon nabavke opreme.
Amortizacija fiksnom stopom svake godine umanjuje knjižnu vrijednost opreme za isti postotak, ali za razliku od literarne amortizacije ne od početne vrijednosti opreme, već od knjižne vrijednosti opreme prethodne godine.

ANALITIČKA KNJIGOVODSTVA - označava analitičku razradu nekih zbirnih računa glavne knjige Anuitet je iznos kojim se otplaćuje kredit ili zajam u određenom vremenskom razdoblju. Anuitet predstavlja utvrđeni iznos koji se otplaćuje postupno prema amortizacijskom planu. U anuitet je uključen i dio duga i pripadajuće kamate, a određuje se tako da po dospijeću dug bude u potpunosti isplaćen.

ANUITET je iznos kojim se otplaćuje kredit ili zajam u određenom vremenskom razdoblju. Anuitet predstavlja utvrđeni iznos koji se otplaćuje postupno prema amortizacijskom planu. U anuitet je uključen i dio duga i pripadajuće kamate, a određuje se tako da po dospijeću dug bude u potpunosti isplaćen.

AVAL (njem. Aval) je naziv koji se u mjeničnom pravu rabi kao sinonim za neprikriveno mjenično jamstvo, tj. jamstvo kojim mjenični jamac (avalist) jamči za ispunjenje mjenične obveze nekoga od mjeničnih dužnika. U pogledu osobnih svojstava prospektivnog avalista, vrijede opća pravila o mjenično-pravnoj sposobnosti, a avalist podjednako može biti i neki od potpisnika mjenice i treća osoba.
Aval se daje avalistovim potpisivanjem mjenice ili alonža na bilo kojem mjestu, ali uz naznaku “per aval”, “kao jamac”, “kao poruk” ili drugim izrazom istog značenja. Istodobno, svaki potpis na licu mjenice – osim potpisa trasanta i trasata – uzima se kao aval. Avalist koji isplati mjenicu samom isplatom stječe prava iz mjenice prema onome za koga je dao aval, kao i prema onima koji toj osobi odgovaraju (pravo na regres). Od avala, neprikrivenog mjeničnog jamstva, valja razlikovati žiro, tj. prikriveno mjenično jamstvo.
Aval se može dati za čitavu mjeničnu svotu ili samo za određeni dio te svote, i to za obvezu bilo kojeg mjeničnog obveznika. Ako iz avala nije vidljivo za čiju obvezu je dat, uzet će se da je dat za obvezu trasanta. Avalist odgovara za ispunjenje obveze solidarno s osobom za čiju obvezu je aval dao, a njegova obveza je valjana i u slučaju ako bi obveza za koju je aval dan bila ništava, osim u slučaju kada je ta obveza ništava iz formalnih razloga. Samo u posljednjem slučaju ništava je i obveza avalista.
Avalni kredit je oblik kratkoročnog kredita kojim banka osigurava tražiocu davanje avala na njegove mjenične obveze do ugovorenog avalnog limita. Takvoj mjenici podiže se vrijednost, jer lakše cirkulira u prometu i lakše se eskontira. U međunarodnoj razmjeni je česta i banke je uz pokriće i proviziju daju svojim komitentima uvoznicima pri kupnji robe na kredit. U takvim slučajevima se na mjenici koju izvoznik trasira na uvoznika, a uvoznik akceptira, bankovnim avalom utvrđuje uvoznikov akcept i omogućuje izvozniku da dođe do prvoklasne mjenice.

AVANS (engl. advance payment, njem. Anzahlung, Vorschuss) ili predujam, novčana svota koja pri sklapanju ugovora ili u tijeku njegova ispunjenja jedna ugovorna strana daje na račun ispunjenja obveze (solutio), još prije nego što je tražbina dospjela. Prema tome, avans nije konačno ispunjenje ugovorne obveze davaoca avansa, pa ni djelomično ni bezuvjetno plaćanje ugovorene cijene ili druge vrste naknade, jer se ona daje po ispunjenju ugovorene radnje primatelja avansa, a sve pod općim uvjetom da je ugovor uredno ispunjen.
Avans se daje u svrhu ispunjenja ugovora, jer se na taj način olakšava, a ponekad upravo i omogućuje ispunjenje, osobito ugovora o djelu i, još više, ugovora o građenju. Avans se, u pravilu, daje u novcu; on prelazi u vlasništvo svoga primatelja, s time da se nakon ispunjenja ugovora uračunava u ispunjenje obveze davaoca avansa.

BILANCA je jedan od temeljnih financijskih izvještaja, koji pokazuje obujam i strukturu imovine, kapitala i obveza poduzetnika, na određeni dan (redovito krajem obračunskog razdoblja). Temeljni odnosi u bilanci su sljedeći: imovina (aktiva) = izvori financiranja (pasiva); ukupna pasiva = kapital + obveze; ukupna imovina = kapital + obveze; obveze = imovina – kapitala; kapital = imovina – obveze.

BILANCA STANJA - oblik prikazivanja sredstava i izvora sredstava poduzeća na određeni dan.

BILANCA USPJEHA - RAČUN DOBITI I GUBITKA.

BILJEŠKE uz temeljne financijske izvještaje predstavljaju potanju razradu i dopunu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanim tokovima i izvještaja o promjenama glavnice. Ovaj dokument nema propisani sadržaj i oblik, već ga svaki poduzetnik sastavlja sukladno svojim potrebama. U bilješkama valja objaviti značajnije primijenjene računovodstvene politike, a u svrhu lakšeg razumijevanje iskazanih financijskih podataka u temeljnim financijskim izvještajima. Bilješke se prezentiraju na način koji zahtijeva sustavni pregled, i to tako da se uz svaku značajniju stavku iz ostalih financijskih izvještaja naznači oznaka bilješke, pod kojom se daju podrobnija objašnjenja. Na primjer, uz stavku «dugoročne obveze prema kreditnim institucijama» u pasivi bilance, u bilješkama se daje struktura svih kredita, s pripadajućim parametrima (nominalni iznosi pojedinog kredita, naziv kreditora, rok korištenja, razdoblje povrata, kamatna stopa, dospijeće anuiteta, način jamstva povrata i sl.).

BJANKO MJENICA (engl. blank draft, njem. Blankowechsel) je mjenica koja prilikom izdavanja ne sadrži sve bitne elemente koje predviđa zakon (iznos i rok). Primalac bjanko mjenice ovlašten je da naknadno popuni elemente koji nisu naznačeni, ali u skladu s dogovorom s izdavaocem mjenice. Međutim, izdavalac mjenice obvezan je prema svakom imaocu mjenice i u slučaju kada je ona naknadno popunjena elementima suprotno postignutom sporazumu prilikom izdavanja. Stoga je izdavanje bjanko mjenice veoma rizično i treba ga u pravilu izbjegavati.

BJANKO ČEK (njem. Blankoscheck) je ček koji u trenutku izdanja nema sve bitne sastojke čeka, ali ne zbog trasantova slučajnog propuštanja da unese koji od tih sastojaka, već zbog njegove namjere da nedostajući sastojak ili sastojke naknadno unese neka druga osoba, i to najčešće remitent s kojim je o tome trasant prethodno postigao neki sporazum. Na bjanko ček na odgovarajući način valja primijeniti odredbe o bjanko-mjenici.

BLAGAJNA - označava u tvrtci mjesto gdje se obavlja poslovanje s gotovim novcem i vrijednosnim papirima.

BLAGAJNIČKA ISPLATNICA - dokument kojim se evidentira izlaz gotovog novca u blagajnu.

BLAGAJNIČKA UPLATNICA - dokument kojim se evidentira ulaz gotovog novca u blagajnu.

BLAGAJNIČKI MAKSIMUM je najveći iznos novca koji smije ostati u blagajni na kraju radnog vremena. Tijekom dana taj se iznos smije prekoračiti, ali se na kraju dana mora osigurati da sav višak bude deponiran na račun poduzeća. Blagajnički maksimum određuje poslovodni organ poduzeća ili banke, a u iznimnim slučajevima može biti određen zakonskim ili podzakonskim aktom. Postavljanjem blagajničkog maksimuma poduzeća se brane od nepotrebnog rizika držanja gotovine u većem iznosu od neophodnog.

BLAGAJNIČKI ZAPISI su kratkoročni utrživi vrijednosni papiri s rokom dospijeća do jedne godine. Izdaju ga ministarstva financija, državne agencije ili centralne banke. U Hrvatskoj blagajničke zapise emitira Hrvatska narodna banka. Blagajnički zapisi smatraju se nerizičnim instrumentom, a sigurnost i niži prinos glavne su mu karakteristike. Prodaju se uz diskont na 91, 182 i 364 dana.

BONITET (engl. standing, credit worthiness, njem. Kreditwürdigkeit, Bonität) je pojam koji pobliže određuje kvalitetu tvrtke, potraživanje robe, zemljišta, vrijednosnih papira i sl. Bonitet tvrtke se procjenjuje i aktivira u bilanci posebnom bilančnom stavkom (goodwill). Bonitet dužnika označava sposobnost plaćanja dospjelih obveza.
Bonitet robe određuje pobliže kvalitetu robe u tehnološkom i ekonomskom smislu, kao npr. kvalitetu sirovinske osnove, trajnost i sigurnost robe, pakiranja, ambalažiranje i sl. Bonitet zemljišta određuje pedološke i druge karakteristike zemljišnih površina. Bonitet vrijednosnih papira odnosi se na sposobnost plaćanja isplatitelja iznosa, žiranta, visinu kamatne stope, rok plaćanja i sl. Pojam je dakle blisko povezan s kreditnom sposobnošću tvrtke ili dužnika da na vrijeme odgovori obvezama plaćanja.
Bonitet poduzeća (engl. creditworthiness, njem. Bonität) je ocjena vjerojatnosti nastupanja insolventnosti poduzeća u budućnosti, prema nešto širem shvaćanju ocjena likvidnosti i kreditne sposobnosti, u najširem smislu sveobuhvatna ocjena temeljena na analizi završnog računa i situacije poduzeća. U ovom širokom smislu ocjena boniteta odnosi se i na ocjenu ekonomskih pojava u poduzeću, oznaku neopipljive sigurnosti s obzirom na ugled poduzeća, unutarnju vrijednost, oznake koje u sebi sadrže ujedno i ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti poduzeća. Posljedica nepostojanja jednoznačnog boniteta poduzeća manifestira se i u različitim postupcima, različitim metodama kojima se dolazi do ocjene boniteta poduzeća.
Vrlo usko i vrlo pojednostavljeno shvaćanje boniteta poduzeća svodi se na solventnost poduzeća, a ocjena boniteta poduzeća na ocjenu vjerojatnosti nastupanja insolventnosti, odnosno na prognozu insolventnosti. Prema ovom shvaćanju poduzeće ima dobar bonitet ukoliko pravodobno podmiruje dospjele obveze.

BRUTO BILANCA - označava rekapitulacioni kumulativni pregled prometa konta glavne knjige.

BRUTO DOBIT - označava vrijednost prodaje umanjenu za troškove prodaje i proizvodnje.

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (BDP) je makroekonomski pokazatelj koji prikazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom cijele godine, a izražen je u novčanim jedinicama. BDP se izražava kao tijek proizvodnje ili kao tijek prihoda odnosno troškova, a ne obuhvaća vrijednost intermedijarnih dobara (dobra koja se koriste kao sirovine ili poluproizvodi za proizvodnju drugih dobara) kao ni transferna plaćanja.

BRUTO MARŽA (engl. gross margin, njem. Bruttomarge, Bruttospanne) je jedan od financijskih pokazatelja poslovanja, govori o tome koliko se bruto dobiti ostvaruje na jednu jedinicu poslovnih prihoda (100 jedinica poslovnog prihoda ako se pokazatelj izražava u postotku).
Oblikuje se na temelju odnosa vrijednosti bruto dobitka, tj. dobitka prije oporezivanja u brojniku te vrijednosti prihoda od prodaje u nazivniku i izražava se kao postotak. Bruto marža odražava rentabilnost (profitabilnost) prometa. Svako povećanje vrijednosti ovog pokazatelja ocjenjuje se povoljnim kretanjem, a smanjenje vrijednosti upućuje na teškoće u poslovanju poduzeća i može biti jedan od indikatora poslovne krize. Podloga za izračunavanje bruto marže jest račun dobiti i gubitka. U europskom prostoru naziva se rentabilnost prometa.
Bruto nacionalni dohodak (engl. gross national product – GNP, njem. Bruttosozialprodukt) je ukupna vrijednost svih proizvoda i usluga koje proizvedu rezidenti jedne zemlje u toku godine, uključivo i neto dohodak od faktorskih usluga koje su pružene inozemstvu.

BRUTO NACIONALNI DOHODAK se od bruto domaćeg proizvoda razlikuje za vrijednost neto faktorskih usluga koje su pružene inozemstvu. Kod usluga kapitala vrijednost usluga pruženih inozemstvu najčešće se računa kao razlika primljenih i plaćenih kamata i dividendi, no pritom se ispušta dobit na kapitalu, koja može potjecati od neraspodijeljene dobiti.
Kod dohotka od rada problem je kako tretirati dohodak koji u zemlju šalju radnici iz inozemstva. Dok će se na primjer repatrirani dohodak građevinskih radnika koje je domaće poduzeće poslalo na rad u inozemstvo u pravilu ubrojati u nacionalni dohodak, doznake radnika emigranata koji u inozemstvu borave dulje od godine dana neće, iako i one mogu imati karakter relativno stalnog dohotka koji je raspoloživ stanovništvu zemlje u koju se te doznake upućuju.

BRUTO NACIONALNI PROIZVOD – BNP (engl. gross national product, GNP, njem. Bruttonationalprodukt, BNP) je vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih pomoću domaćih faktora proizvodnje unutar nekog razdoblja.
Pri tome je nevažno da li se ti faktori proizvodnje nalaze u zemlji ili inozemstvu. Definiran je konvencijom u okviru standardiziranih sustava društvenih računa Ujedinjenih naroda.
Realni GNP izražava vrijednost proizvodnje u stalnim cijenama iz jedne godine, pa zato izražava samo promjene u količinama proizvedenih dobara i usluga.

BRUTO PREMIJA (engl. gross premium, njem. Bruttoprämie) je uobičajeni naziv koji se koristi i u drugim zemljama, za ukupnu premiju, po jednom ugovoru, ili za pojedinu vrstu ili grupu osiguranja, ili za cijelo poduzeće za osiguranje. To je ukupna premija ili cijena osiguranja, tj. iznos koji je dužan uplatiti osiguranik prilikom sklapanja osiguranja ukoliko nije uplata premije drugačije ugovorena (s počekom, u ratama i sl.). Nazivamo je tarifnom ili komercijalnom premijom, a utvrđuje se prema cjenicima, tarifama osiguravatelja u jedinstvenom postotku ili iznosu tako da osiguraniku nije vidljivo kolika je tehnička premija i visina režijskog dohotka.
Sustav evidentiranja premije na temelju njezina ukupnog iznosa (tzv. bruto premija) ili raspodjelom te premije u dijelove, radi potrebe osiguravatelja (za suosiguranje i reosiguranje), naziva se bruto sustav, za razliku od neto tarife, premije i obračuna u politici osiguranja kada se na neto (tehničku) premiju, dograđuju troškovi poslovanja (režija) i druge obveze (porez, taksa i sl.).

BRUTO PROFIT je izvedena veličina koja odražava uspješnost poslovanja. Dobiva se kao razlika svih prihoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih) i svih rashoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih) poslovanja određenog razdoblja.
Naziva se naziva i dobit (profit) prije oporezivanja i koristi se za oblikovanje i izračunavanje različitih pokazatelja: pokazatelja proizvodnosti (bruto profit/broj zaposlenih), pokazatelja rentabilnosti prometa (bruto profit/poslovni prihodi x 100 ili bruto profit/ukupno prihod x 100), rentabilnosti ukupnog ulaganja (bruto profit/ukupno ulaganje x 100) te rentabilnosti vlastitog ulaganja (bruto profit/vlastito ulaganje x 100). Podloga za izračunavanje bruto profita jest račun dobiti i gubitka.

BRUTO ZARAĐENA PREMIJA (engl. gross earned premium, njem. verdiente Bruttobeiträge) je dio bruto premije koji osiguravatelju stvarno ostane od ukupno fakturirane premije. Ona je prihodovana stavka računa dobiti i gubitka osiguravatelja. Taj je zbroj bruto fakturirane premije i razlike prijenosne premije osiguranja tekuće godine i prijenosne premije osiguranja prethodne godine, od čega se oduzima premija predana u reosiguranje. U računovodstvu društava za reosiguranje bruto zarađena premija sastoji se od primljene premije reosiguranja iz zemlje i iz inozemstva i predane premije reosiguranja u zemlji i u inozemstvu.

CARINA je porez na uvoz, a rjeđe i na izvoz robe; iznos novca koji država naplaćuje od vlasnika robe prilikom njezina prijelaza granice. Obično su ad valorem, tj. u postotku od vrijednosti robe, no mogu biti i specifične (u određenom iznosu po jedinici težine ili volumena) te kombinirane.

CARINSKA UNIJA - područje više država u kojima se međusobno ne naplaćuju carine.

CASH-FLOW - označava tijek gotovine u poslovanju poduzeća.

CENTRALIZACIJA - označava pojam u organizaciji u kojem sve odluke donosi vrhovno rukovodstvo. Centralizirano upravljanja učinkovito je u malim poduzetničkim tvrtkama.

CERTIFICIRANI ČEK - (engl. certified check, njem. bestätigter Scheck, fr. chéque accepté, chéque contresigné) je osobni, privatni ili nebankovni ček koji banka (trasat) kod koje izdatnik (trasant) ima odgovarajuće pokriće, na njegov zahtjev prihvaća (akceptira), odnosno potvrđuje (certificira), upisujući na njemu jednu od klauzula: “certified”, “good”, “all right” ili “accepted” uz potpis ovlaštene osobe i upis datuma prihvata. Time banka potvrđuje sigurnost čeka jer je ona rezervirala čekovnu svotu radi honoriranja do izminuća roka propisanog za njegovu isplatu te se obvezala kao isključivi čekovni dužnik.
U pogledu naplate, ovakvi čekovi imaju jednaku sigurnost kao i bankovni čekovi. Iako je u obje Amerike i Kanadi ovo uobičajeni postupak osiguranja, mnoge europske zemlje ne priznaju oznaku prihvata (akcepta) kao da nije ni napisan (pro non scripto). Naplata se kod nas može ostvariti samo kod onih privatnih čekova koje su certificirale banke SAD, Kanade i Južne Amerike uz uvjet da naša banka raspolaže specimenom potpisa banke – akceptanta. U nekim europskim zemljama i u Engleskoj koriste se određeni surogati akcepta (vidiranje, markiranje).

CERTIFIKAT - uvjerenje - potvrda o kontroliranoj kvaliteti robe ili usluga.

CESIJA - prijenos potraživanja s dosadašnjeg vjerovnika na novog vjerovnika. Cesija je ustup, ustupanje tražbine, prijenos otuđive tražbine s dosadašnjeg vjerovnika (cedent) na novog vjerovnika ( cesionar), a dužnik (cessus) i tražbina ostaju isti. Mogući pravni temelj cesije jesu ugovor, zakon i sudska odluka. Svaka cesija je akcesorni pravni posao kojem prethodi neki glavni posao, tako da razlozi cediranja mogu biti vrlo različiti, npr. plaćanje duga, kupnja, darovanje, ustupanje na ime zaloga itd.

CIJENA - je novčani izraz vrijednosti neke robe koji se formirao pod međusobnim utjecajem ponude i potražnje te robe na tržištu. Osnovni činioci koji utječu na formiranje cijene vezani su uz ponudu, mjesto ponude, potrebe i kupovnu moć potrošača. Općenito se u marketingu smatra da su cijene sredstvo, instrument, a ne krajnji njegov cilj.
Cijene možemo promatrati s različitih stajališta. Tako razlikujemo cijenu koštanja (stvarni troškovi proizvodnje + radna snaga), cijenu proizvodnje (preneseni dio vrijednosti dijela optjecajnog kapitala + novostvorena vrijednost), cijenu ponude (iznos za koji je prodavalac voljan prodati robu), cijenu potražnje ili nabavnu cijenu (iznos koji je voljan platiti kupac).

ČEK (engl. cheque, njem. Scheck) je vrsta obligacijskog vrijednosnog papira kojim izdatnik (trasant) nalaže trasatu plaćanje svote naznačene u čeku iz svoga (trasantovog) pokrića kod trasata pri čemu u hrvatskom pravu trasat može biti samo banka. Dok je sa stajališta svoje funkcije mjenica kreditni papir, ček je prvenstveno platežno sredstvo jer njime trasat disponira svojim novcem koji ima kod drugoga (banke). Razlike u funkciji mjenice i čeka vidljive su i iz načina na koji se određuje dospijeće tražbine iz mjenice, odnosno na koji je određeno dospijeće tražbine iz čeka. Izdatnik mjenice može odrediti dan kada mjenica dospijeva ili razdoblje čijim istekom mjenica dospijeva, dok ček ex lege dospijeva po viđenju, a isprava u kojoj bi dospijeće bilo drukčije označeno ne vrijedi kao ček.

ČEKOVNA KARTICA (engl. check card, cheque card, njem. Scheckkarte, fr. carte de cheque) je dokument koji banka izdaje vlasniku čekovnog računa i kojim on dokazuje da ima pravo raspolagati svojim računom. Kod unovčavanja čeka (u banci, trgovini i sl.) vlasnik čekovnog (tekućeg) računa dužan je pokazati svoju čekovnu karticu i (uobičajeno) neki identifikacijski dokument. Čekovna kreditna linija omogućava korištenje većeg iznosa novčanih sredstava u odnosu na novčani saldo na računima kod banke. Čekovne kartice su najčešće izrađene na posebno kvalitetnom kartonu, koji je ili zaštićen plastifikacijom ili su osnovni podaci o vlasniku računa te broju čekovnog računa uneseni tzv. embosiranjem. Vlastoručni potpis vlasnika, ukoliko nije zaštićen plasifikacijom čekovne kartice, nalazi se na posebno zaštićenom dijelu čekovne kartice koji se ne može brisati ili mijenjati.

ČEKOVNI KREDIT (engl. check credit, njem. Scheckkredit) ili instant kredit je oblik kreditiranja koji u novije vrijeme dobiva sve širu primjenu, a predstavlja vrstu overdraft financiranja potrošača. Mehanizam podrazumijeva uvođenje kreditne linije imaocima tekućih računa kod banaka, na osnovi kojih se automatski osigurava kredit potrošačima.

ČEKOVNI RAČUN (engl. check account, cheque account, njem. laufendes Konto, Girokonto) je tekući račun kojim imalac raspolaže čekovima, odnosno na teret kojeg njegov vlasnik može izričitom ili prešutnom sporazumu s bankom vući čekove za plaćanje svojih obveza. Naziva se i overdraft računom jer je posrijedi zapravo kreditna linija koju banka otvara svom komitentu ili štediši.

ČISTI NOVČANI TOK (engl. net cash flow, njem. Netto-Cash-flow) je razlika između novčanih primitaka i novčanih izdataka u određenom razdoblju. Ključna kategorija financijskog pristupa. Novčani primici su novčana sredstva koja poduzeće prima iz svog okruženja i koji uvećavaju njegova novčana sredstva. Tu spadaju ponajprije naplata potraživanja od kupaca za realizirane proizvode i usluge, ali i primici novca od kamata, udjela u dobiti drugih tvrtki, primici od naknada šteta itd.

ČVRSTA VALUTA (engl. fixed currency, hard currency, njem. harte Währung) je naziv za valutu koja ima relativno stabilnu vrijednost i koja je lako zamjenjiva za druge valute ili robu. Čvrste valute imaju zemlje koje vode stabilnu monetarnu politiku i koje u pravilu ostvaruju suficit u bilanci plaćanja. Ovaj suficit ukazuje na potencijalno povećanje relativne vrijednosti valute, pa je čini pogodnom za financijsku imovinu.

ČVRSTI NOVAC (engl. tight money, njem. knappes Geld) je slikovit izraz za restriktivnu monetarnu politiku koju prate visoke kamatne stope te sporiji porast ponude novca i kredita. Ekonomski učinak takve politike može biti usporeniji ekonomski rast, ali i niža inflacija. Novčani izdaci su izdavanja novca iz poduzeća u okruženje koji umanjuju njegova novčana sredstva. Tu spadaju izdaci za nabavu inputa potrebnih za odvijanje poslovnog procesa poduzeća (za nabavu materijala, energije, isplate plaća, tuđih usluga), ali i izdaci za plaćanje poreza, kamata i sl. Prednost je koncepta čistog novčanog toka nad konceptom profita u tome što je čisti novčani tok stvarni tok novca, a ne obračunska kategorija kao što je profit (raspolaganje novcem pretpostavka je realne mogućnosti potrošnje). Nedostatak je ovog koncepta taj što ne odgovara prirodi internih poslovnih procesa u poduzeću (niz transformacija imovine u poduzeću zapravo su robni tokovi). Osim toga profit je legalno priznata kategorija u okviru koje se može obavljati raspodjela rezultata poslovanja. Povlačenje sredstava čekovima za koje na računima nema dovoljno sredstava, banka automatski pokriva za iznos koji je iznad razine njegovih depozita kod banke, a naplaćuje odobrene iznose iz priljeva čekova ili preko kreditnih kartica. Pri plaćanju čekom obvezno je legitimirati se čekovnom karticom i osobnim ispravama. U posljednje vrijeme veoma često se čekovne kartice istovremeno koriste i kao novčane kartice, pa su osnovni podaci o vlasniku čekovnog računa uneseni i na posebnu magnetnu vrpcu koja se može elektronički očitati.

DATOTEKA - organizirani podaci o sličnom pojmu. Niz datoteka sačinjava bazu podataka.

DECENTRALIZACIJA - način organizacije sustava rukovođenja u poduzećima, organizacijama i institucijama. U procesu decentralizacije prenose se ovlaštenja na niže organizacijske cjeline ili rukovoditelje.

DEFLACIJA - označava pad općeg nivoa cijena. Pad cijena praćen je i padom zaposlenosti i bruto društvenog proizvoda.

DELEGIRANJE - označava prijenos ovlasti na podređene osobe.

DEPOZIT - je pojam koji se dominantno odnosi na novčane depozite i označava novčana sredstva različitih vlasnika koje banka i druge depozitne ustanove prikupljaju na svojim računima i iz njih odobravaju kredite. Novčani depoziti su obveza banke prema svojim deponentima i vode se u pasivi bilance banke, a vlasnicima depozita plaća se tzv. pasivna kamata.
Aktivni (kreditni) poslovi banke moraju biti vođeni tako da se zaštite interesi deponenata: pojedinaca, poduzeća, drugih banaka i vladinih tijela. Banke primaju i nenovčane depozite, kao depozitne stvari (depo poslovi, ostave). Novčane depozite kod banaka i drugih financijskih organizacija moguće je podijeliti prema više kriterija, ali osnovna podjela razlikuje a vista (demand deposits) – depozite po viđenju i vremenske ili ročne depozite (time deposits). Depoziti po viđenju isplaćuju se njihovu vlasniku na prvi poziv, a oročeni depoziti imaju utvrđen rok dospijeća i do tada u pravilu deponent ne može raspolagati novčanim sredstvima u depozitu.

DEPOZIT PO VIĐENJU - (engl. demand deposit – DD, njem. Bedarfablagerung, Bedarfdeposit) su novčana sredstva kod banaka i drugih depozitnih ustanova koja mogu bez zapreka biti povučena u gotovini ili prenijeta na drugi račun bez prethodne obavijesti banci. Uz gotovinu (metalni i notalni – papirni novac) komponenta su novčane mase, prosječno iznose oko 70-75% ukupne količine novca u optjecaju i služe kao prometno i plaćevno sredstvo. Depoziti po viđenju koji nisu namijenjeni transakcijama već npr. štednji ne smatraju se novcem već kvazi novcem – tobožnjim novcem – iako po svemu mogu poslužiti kao prometno i plaćevno sredstvo. “A vista” je odgovarajući talijanski izraz koji se upotrebljava kako za depozite plative po viđenju, tako i za čekove i mjenice plative čim se predoče. Krediti po viđenju imaju ugovorenu klauzulu kojom kreditor može od dužnika tražiti potpunu otplatu kredita u svakom trenutku.

DEPOZITNI ČEKOVI - su čekovi koje je moguće izdati (trasirati) isključivo na osnovi realnog pokrića koje izdavalac čeka ima na svom računu kod banke trasata (depozitara).
Ako nisu ograničeni, njihovi izdavaoci ih izdaju u željenim svotama bez ograničenja, a u ovisnosti o raspoloživom saldu na računu kod banke. Poslovanje depozitnim čekovima uobičajeno je u zemljama kontinentalne Europe.

DEPOZITNI NOVAC je slobodni i na zahtjev (a vista, po viđenju) raspoloživi depoziti na računima kod banaka i ostalih financijskih ustanova. To su potpuno likvidna potraživanja na žiro, tekućim i sličnim transakcijskim računima (checkable, current account) kojima se njihovi vlasnici mogu bez ikakvih ograničenja koristiti za direktna plaćanja robe i usluga ili ih mogu bez zapreka zamijeniti za gotov novac. Uz metalni i papirni valutarni novac komponenta je novčane mase. Ravnopravan je gotovini, ima sve njezine funkcije, ali je količinski i funkcionalno danas daleko važniji od nje.
Depozitni novac je nematerijalno sredstvo razmjene i kružeća kupovna snaga kojoj je svojstven bezgotovinski način plaćanja preknjižavanjem na računima banaka i ostalih financijskih ustanova. Nisu svi depoziti po viđenju ujedno i depozitni novac, već su to samo oni koji su namijenjeni svakodnevnim plaćanjima. Štedni depoziti po viđenju npr. nisu novac iako posjeduju sve njegove osobine, jer su u prvom redu namijenjeni štednji. Ostali nazivi: bankovni, žiralni, skripturalni, knjižni novac, knjižni novac (depozit, depozit po viđenju, novac).

DEPRECECIJACIJA - je obezvređenje novca koje se očituje u padu kupovne moći novca na domaćem tržištu ili u padu vrijednosti neke valute na deviznom tržištu izraženom preko tečaja u drugoj valuti.

DEVALVACIJA - označava smanjenje vrijednosti neke valute u odnosu prema nekoj čvrstoj valuti ili vrijednosti zlata.

DEVIZE - su sredstvo međunarodnih plaćanja. Potraživanja od druge zemlje koja glase na stranu valutu, stečena po bilo kojoj osnovi i bez obzira na način raspolaganja. Mogu biti u formi prenosivih tražbina kod inozemnih banaka i financijskih organizacija, prenosivih inozemnih vrijednosnih papira koji glase na stranu valutu (mjenice, čekovi, obveznice i sl.), obračunskih jedinica, specijalnih prava vučenja (SPV), inozemnog gotova novca, a odskora i u obliku elektroničkih izvješća o međunarodnim dugovanjima i potraživanjima.

DEVIZNI TEČAJ - je cijena jedne valute izražena drugom valutom. Promatraju se međusobni tečajevi vodećih valuta, no obično se jedna značajna valuta, npr. američki dolar, koristi kao standard za iskazivanje i usporedbu svih tečajeva. Zavisi od vrijednosti valuta koje se uspoređuju i od ponude i potražnje valute na deviznom tržištu.
Uvjeti ponude i potražnje određeni su suficitom ili deficitom platne bilance zemlje. Kretanja deviznih tečajeva znatno utječu na tok međunarodnog turizma.

DILER - naziv za osobu ili tvrtku koja trguje/posluje vrijednosnim papirima u cilju stvaranja dobiti.

DIONICA - je vrijednosni papir koji predstavlja potvrdu o idealnom dijelu vlasništva dioničkog društva. Razlikujemo redovne dionice i povlaštene dionice. Povlaštenim dionicama ostvaruju se određena prava u pitanjima raspodjele dobiti ili upravljanja dioničkim društvom. Dionice glase na ime ili donositelja.

DIONICE BEZ PRAVA GLASA - obično su to povlaštene dionice koje umjesto prava glasa predstavljaju instrument financiranja. Povlaštene dionice nose obično fiksnu dividendu.

DIONIČAR - je vlasnik dionice. Osoba koja si osigurava udio u dobiti dioničkog društva, a u slučaju likvidacije, u likvidacijskoj masi društva nakon što su podmireni interesi vjerovnika.

DIONIČARSKI KAPITAL – označava ukupnu vrijednost izdanih dionica.

DIONIČKA KNJIGA - predstavlja evidenciju dionica i dioničara u obliku knjige, registra ili programa na računalu.

DIONIČKO DRUŠTVO - je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice. Dioničari ne odgovaraju za obveze društva.

DISKONT
1. otkup nekog potraživanja prije njegova dospijeća uz odbitak kamata, provizija i troškova;
2. kamate obračunate od dana kupovine mjenice do dana njezina dospijeća koje se odbijaju od mjenične svote pri njezinu otkupu prije roka;
3. način prodaje kratkoročnih dužničkih vrijednosnih papira (npr. blagajničkih zapisa i komercijalnih zapisa) uz popust, tako da se od nominalne vrijednosti po kojoj će o dospijeću biti iskupljeni, odbije iznos kamata od dana upisa ili kupovine do dospijeća;
4. diskontna stopa: kamatna stopa središnje banke bankama na odobrene kredite ili ponuđena na zadužnice državnog trezora;
5. duboki diskont (deep discount) – nužna pojava kod prodaje dugoročnih vrijednosnih papira uz diskont jer se u dugom roku pojavljuje velika razlika između nominalne vrijednosti isplative o dospijeću i vrijednosti pri kupovini vrijednosnice.

DIVIDENDA - dio dobiti poduzeća koji se isplaćuje dioničarima. Visinu dividende određuje skupština dioničkog društva. Obično se visina dividende određuje u postotku od vrijednosti dionice.

DNEVNICA - novčani iznos djelatniku za službeno putovanje.

DNEVNIK - je poslovna knjiga u koju se kronološkim redom knjiže sve poslovne promjene.

DOBAVLJAČ - je poslovni partner koji poduzeću isporučuje robu ili usluge.

DOBIT - označava razliku između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda poduzeća.

DRUŠTVO - gospodarska organizacija koja obavlja određenu poslovnu djelatnost.

DRUŠTVO KAPITALA - označava oblik organizacije poduzetništva u koji njegovi članovi unose svoj kapital i snose rizik do visine uloženog kapitala. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU - je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenome temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Članovi društva ne odgovaraju za obveze društva.

DUG - označava novčani iznos koji dužnik mora podmiriti.

DUGOROČNE OBVEZE - su one obveze poduzeća čiji je rok plaćanja duži od jedne godine. Nalaze se u pasivi bilance stanja.
Podmirenje dugoročnih obveza može biti
1. jednokratno ili podmirenje obveza u cijelosti na kraju roka dospijeća i
2. višekratno ili podmirenje obveza u obrocima ili ratama u razdoblju otplate.
Najčešće dugoročne obveze (dugovi) jesu npr. hipotekarni zajmovi, obveze po osnovi emitiranih obveznica, obveze s osnove prikupljenih dugoročnih bankarskih kredita i razni drugi dugoročni zajmovi.

DUGOTRAJNA IMOVINA - su sva sredstva koja trajno služe poslovnom procesu u poduzeću i unovčiva su u rokovima dužim od godine dana. Svrha ovog oblika imovine nije preprodaja.
Može se raščlanjivati prema različitim kriterijima. U financijskim izvješćima uobičajena je sljedeća bilančna raspodjela:
1. nematerijalna imovina: osnivački izdaci, izdaci za istraživanje i razvoj, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci i ostala slična prava, goodwill, predujmovi za nematerijalna sredstva;
2. materijalna imovina: zemljište i šume, građevinski objekti, postrojenja i oprema (strojevi), alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i transportni uređaji (sredstva), predujmovi za materijalna sredstva, materijalna sredstva u pripremi, stambene zgrade i stanovi, ostala materijalna imovina;
3. financijska imovina: udjeli (dionice) u povezanim poduzećima, zajmovi povezanim poduzećima, sudjelujući interesi (participacije), ulaganja u vrijednosne papire, dani krediti, depoziti i kaucije, obvezna dugoročna ulaganja, otkup vlastitih dionica, ostala dugoročna ulaganja;
4. potraživanja: potraživanja od povezanih poduzeća, potraživanja po osnovi prodaje na kredit, ostala potraživanja.

DUŽNIK - označava fizičku ili pravnu osobu koja duguje određeni novčani iznos.