User Tools
This is an old revision of the document!
Fiskalizacija i poslovanje u turizmu
info@actarius.hr
Kroz ovaj osvrt ćemo proći kroz konkretna pitanja iz prakse i njihova pojašnjenja. Važno je istaknuti kako su pojedina pitanja, odnosno odgovori usklađeni sa posljednjim izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom, te se za jedan dio dosadašnjih situacija Porezna uprava još nije izjasnila mišljenjem.
1. Jesu li građani koji imaju odobrenje za pružanje usluga u turizmu te im se dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu, obveznici fiskalizacije?
Da bi se uopće govorilo o obvezi fiskalizacije potrebno je utvrditi radi li se o obvezniku fiskalizacije (obvezniku poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili obvezniku poreza na dobit). Postupak fiskalizacije neće tako provoditi osobe koje posluju gotovinom, ali se ne smatraju obveznicima fiskalizacije (jer nisu obveznici poreza na dobit, odnosno poreza na dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak).
Obveznici fiskalizacije su fizičke osobe obveznici poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, ali ne i osobe koje dohodak utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti. Tako se obveznikom fiskalizacije neće smatrati porezni obveznik koji dohodak od najma utvrđuje na temelju poslovnih knjiga.
Napominjemo da se ne smatraju obveznicima fiskalizacije fizičke osobe koje ostvaruju dohodak od imovine i imovinskih prava. Tako se obveznicima fiskalizacije ne smatraju, primjerice:
- Unordered List Itemgrađani koji iznajmljuju stambeni prostor
- Unordered List Itemgrađani koji iznajmljuju putnicima i turistima postelje, sobe ili apartmane ili na svojem zemljištu imaju kamp
- Unordered List Itemgrađani koji su obveznici poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja i slično.
Dakle, porezni obveznici koji ostvaruju dohodak od iznajmljivanja pa tako i građani koji imaju odobrenje za pružanje usluga u turizmu te im se dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu nisu obveznici fiskalizacije. Ovdje je potrebno napomenuti da ako je porezni obveznik od ukupne djelatnosti (obrt, iznajmljivanje i zakup) ostvario ukupni primitak u iznosu većem od onog propisanog za obvezni ulazak u sustav PDV-a, odnosno u iznosu većem od 300.000,00 kuna (obrt 105.000,00 kn, iznajmljivanje 120.000,00 kn, zakup 100.000,00 kn) on je obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a i od 1. siječnja 2018. na sve isporuke u okviru svoje ukupne gospodarske djelatnosti obračunavati PDV (i djelatnost obrta i djelatnost iznajmljivanja i djelatnosti zakupa). Međutim, dohodak i porez na dohodak po osnovi obrta, iznajmljivanja i zakupa može i dalje utvrđivati na isti način (paušal za obrt, paušal za iznajmljivanje i rješenje za zakup), budući da ni po jednom od navedenih izvora dohotka nije ostvario primitke u iznosu većem od 300.000,00 kn, pod uvjetom da i dalje zadovoljava ostale propisane uvjete.
2. Molim vas pojašnjenje situacije oko fiskalizacije povremenog prijevoza putnika, kao i prodaju karata u putničkom prijevozu, obzirom na posljednje izmjene Zakona u tom dijelu. Kako je cilj fiskalizacije uspostaviti nadzor nad ostvarivanjem te evidentiranjem ostvarenog prometa u gotovini, od obveze fiskalizacije oslobađaju se neke od djelatnosti čiji se ostvareni prometi mogu učinkovito pratiti drugim mjerljivim veličinama (kao primjerice mjerenjem potrošnje). Kod takvih djelatnosti nije potrebno uvođenje obveze fiskalizacije te se odredbama Zakona taksativno nabrajaju djelatnosti za koje se ne propisuje obveza fiskalizacije bez obzira na obvezu izdavanja računa prema posebnom propisu. Također, ukoliko nema obveze izdavanja računa za određenu djelatnost, prema postojećim propisima, nema niti obveze fiskalizacije za te djelatnosti. Između ostalog, Zakonom je propisano da se obveznikom fiskalizacije ne smatra porezni obveznik za ostvareni promet u djelatnosti prodaje karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu. Ova odredba stupa na snagu s 1. srpnja 2017. godine jer se pojedinim obveznicima fiskalizacije omogućilo razdoblje prilagodbe. Kako je člankom 7. Zakona propisano da se obveznik fiskalizacije koji ostvaruje promet od različitih djelatnosti, izuzima od obveze fiskalizacije samo za djelatnosti taksativno propisane člankom 5. Zakona, ako se na istom računu, uz prodaju karte, zaračunava i prodaja nekog drugog dobra ili pružanje druge usluge, tada račun podliježe fiskalizaciji ili se evidentiranje mora razdvojiti na izuzetu djelatnost i djelatnosti koje nisu izuzete od fiskalizacije. Na primjer, na računu su iskazane: prodaja karte i neka druga usluga pa prvi dio ne podliježe fiskalizaciji, a drugi da, što znači da ili će se cijeli račun fiskalizirati ili će se izdati dva odvojena računa, od kojih će se jedan fiskalizirati, a drugi ne. Tumačenje Porezne uprave vezano uz izuzeće od fiskalizacije karata u putničkom prometu je bilo da se u izuzeće ne može ubrojiti i prodaja karata kod izleta, primjerice brodom ili autobusom, jer je svrha putničkog prijevoza isključivo prijevoz putnika od polazišta do odredišta, što nije slučaj kod navedenog primjera. Također, povremeni prijevoz putnika koji kao sastavni dio turističke ponude (izletničkog programa, turističkog paket-aranžmana, transfera putnika) organiziraju pravne i fizičke osobe sukladno propisima kojima se uređuje turistička djelatnost je samo dio unaprijed određene cjeline, koja se kao takva nudi na tržištu, i koja se ne može razdvojiti na zasebne usluge od kojih jedna ne bi podlijegala fiskalizaciji, nego je potrebno fiskalizirati račun izdan za uslugu u kojoj je usluga prijevoza samo jedan dio turističke ponude. Dakle, od 1. srpnja 2017. godine, propisuje se izuzeće kod prodaje karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu pa se sukladno tome očekuje mišljenje Porezne uprave, odnosno još uvijek nije jasno hoće li argumentiranje zakonodavca biti drugačije u slučaju malih brodara. Dakle, Porezna uprava se još uvijek nije službeno oglasila o ovom pitanju, odnosno novoj situaciji, pa će se konačno tumačenje morati pričekati, međutim dosadašnja mišljenja Porezne uprave su izuzimala od obveze fiskalizacije male brodare koji prodaju putničke karte koje služe za prijevoz putnika, a iste su numerirane, te je relacija kao i cijena prijevoza unaprijed poznata. Također, kod turističkih vlakića, do sada se tumačilo da ukoliko obveznik prodaje putničke karte koje služe za prijevoz putnika, a iste su numerirane, te je relacija kao i cijena prijevoza unaprijed poznata i djelatnost prijevoza putnika u cestovnom prometu se obavlja sukladno navedenim propisima, prodaja karata za prijevoz putnika turističkim vlakićem, ne podliježe obvezi fiskalizacije i navedene putničke karte izuzete su od obveze, međutim u svrhu nedvojbenog tumačenja zakonodavac je propisao da se od 1. srpnja izuzeće od obveze fiskalizacije odnosi na prodaju karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave, pa je logičan zaključak da je intencija zakonodavca bila ponuditi jasniju formulaciju, odnosno jasnije tumačenje na koga se odnosi ovo izuzeće. Dakle, vjerujemo da namjera nije bila suziti broj izuzetih obveznika fiskalizacije i ograničiti ga na one koji prijevoz putnika obavljaju sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave, nego upravo pridonijeti razjašnjenju pojedinih situacija, pa će tako oni koji obavljaju djelatnost prijevoza sukladno adekvatnoj odluci (koncesiji i dr.) i dalje moći obavljati svoju djelatnost bez obveze fiskalizacije. Međutim, i u ovom slučaju će biti nužno pričekati i službeno izjašnjenje Porezne uprave.
3. Ako određeni subjekt radi „u tuđe ime i za tuđi račun“, kako odnosno tko treba fiskalizirati račun prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom? Molim Vas da pojasnite pojedine situacije kod izdavanja računa u ime iznajmljivača i izdavanje računa u ime drugog obveznika fiskalizacije.
1. Izdavanje računa u ime iznajmljivača postelja, soba i apartmana Građani - iznajmljivači postelja, soba i apartmana, nisu obveznici fiskalizacije, pa računi koje građani-iznajmljivači samostalno izdaju gostima ili koje u njihovo ime i za njihov račun izdaju turističke agencije ne podliježu obvezi fiskalizacije. U ovom slučaju agencija je dužna fiskalizirati samo svoj račun za proviziju koju ispostavlja građaninu-iznajmljivaču, a koja je naplaćena u gotovini. Ukoliko turistička agencija na računu koji izdaje u ime i za račun iznajmljivača posebno iskaže iznos svoje provizije za koju postoji obveza fiskalizacije, obvezna je fiskalizirati taj račun s ukupnim iznosom.
2. Izdavanje računa u ime i za račun drugog obveznika fiskalizacije Ako primjerice turistička agencija izdaje račun gostu u ime i za račun drugog obveznika fiskalizacije (nalogodavatelja) isti podliježe obvezi fiskalizacije s OIB-om nalogodavatelja (i potpisuje se njegovim digitalnim certifikatom), a u polju OIB operatera naplatnog uređaja navodi se također OIB nalogodavatelja. Na računu koji nalogoprimac izdaje za svoju proviziju, iskazuje svoj OIB, a u polje operatera naplatnog uređaja iskazuje OIB svojeg zaposlenika koji je izdao i fiskalizirao taj račun. Dakle zastupnik koji izdaje i fiskalizira račune u ime nalogodavatelja smatra se poslovnim prostorom nalogodavatelja s vlastitim brojačem računa, pri čemu oznaka tog poslovnog prostora mora biti označena na isti način kao što će se navoditi i u samom računu koji će izdavati i fiskalizirati zastupnik u njegovo ime. Podatke o tom poslovnom prostoru obveznik fiskalizacije-nalogodavatelj mora dostaviti Poreznoj upravi. Podatke obveznik fiskalizacije dostavlja elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave, ePorezna s početkom obveze fiskalizacije, a prije početka dostave računa. Iznimno, obveznik fiskalizacije koji po posebnom propisu nema obvezu korištenja sustava ePorezna, navedene podatke dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije, neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu ili prebivalištu. Što se tiče digitalnih certifikata, tehnički gledano, ne postoji nikakva zapreka za korištenje više različitih certifikata za fiskalizaciju od više različitih obveznika na jednom računalu u čije ime i za čiji račun se radi. Posve je u domeni proizvođača softvera način na koji će implementirati aplikativno rješenje na strani obveznika, a koje može koristiti više različitih certifikata za fiskalizaciju. Također, postupak fiskalizacije je određen poslovnim modelom, a ne obratno. Prema tome, prodaja u svoje ime i za svoj račun, odnosno prodaja u svoje ime i za tuđi račun (komisiona prodaja), koja je ugovorno uređena, i kao takva moguća zahtjeva prilagodbu postupka fiskalizacije poslovnom modelu, pa će shodno tome prodaja u tuđe ime i za tuđi račun zahtijevati digitalni certifikat (potpis) nalogodavatelja, a prodaja u svoje ime, digitalni potpis nalogoprimca. Ugovorni model između nalogodavca i nalogoprimca je potrebno priložiti internom aktu, koji se predočuje za potrebe nadzora.
