Oporezivanje inozemnih mirovina

1. Ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja po osnovi rada u inozemstvu

2012. godina je u zemljama Europske unije proglašena godinom aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti kao poticaj na razmišljanje da Europljani žive duže i zdravije nego ikad prije. S tim u svezi može se zamijetiti i konstantan rast udjela starijih osoba (65 i više godina) u ukupnoj populaciji zemalja Europske unije (prema Eurostatu sa 10% u 1960. na 17% u 2008., a očekuje se da će do 2060. porasti na 30%, dok je udio starijih osoba (65 i više godina) u radno sposobnoj populaciji (od 15 do 65 godina) 1990. bio 20,6%, a 2008. je porasao na 25,3%, dok se u 2060. očekuje da će taj udio biti čak 53,5%), uzrokovanog s jedne strane niskim prirodnim priraštajem (koji je od 1961. u konstantnom padu s ponekim oscilacijama, sve do 2006.g. kad polako počinje rasti), a s druge strane upravo poboljšanjem zdravstvene njege i produljenja životnog vijeka (u zadnjih 50 godina za ukupno 10 godina, sa znantnim razlikama unutar zemalja EU) zahvaljujući i socijalno-ekonomsko-medicinskom napretku.

Stoga, s razlogom je povećan i interes o umirovljenicima i njihovoj migraciji iz jedne u drugu zemlju nakon umirovljenja. U nastavku donosimo kratak pregled ostvarivanja prava hrvatskih rezidenata na mirovinu ostvarenu u državi s kojom Republika Hrvatska ima u primjeni ugovor o socijalnom osiguranju, te uobičajenu praksu ostvarivanja prava na mirovinu u Europskoj uniji.

1.1. Temeljem međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju

Republika Hrvatska sklopila je s drugim državama niz međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, točnije njih 25, od toga je sa slijedećim državama ugovor sklopila nakon osamostaljenja:

1) Australijom 2) Austrijom 3) Belgijom 4) Bosnom i Hercegovinom 5) Bugarskom 6) Crnom Gorom 7) Češkom 8) Danskom 9) Italijom 10) Luksemburgom 11) Kanadom 12) Kanadskom pokrajinom Quebec 13) Mađarskom 14) Makedonijom 15) Nizozemskom 16) Njemačkom 17) Slovenijom 18) Slovačkom 19) Srbijom 20) Švicarskom,

a do sklapanja ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i slijedećih država primjenjuju se ugovori preuzeti od bivše SFRJ:

1) Francuskom 2) Norveškom 3) Poljskom 4) Švedskom 5) Ujedinjenim Kraljevstvom Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Također, potpisan je i ugovor sa Turskom, ali još nije u primjeni, dovršeni su stručni pregovori o nacrtima ugovora s državama: Francuskom, Novim Zelandom te Ujedinjenim Kraljevstvom Velike Britanije i Sjeverne Irske, ali navedeni ugovori još nisu potpisani, a u tijeku su još pregovori o sklapanju ugovora sa Poljskom, Čileom, Rumunjskom i Argentinom.

Njihovom primjenom u praksi građani Republike Hrvatske, koji su zaposleni ili borave u inozemstvu, kao i članovi njihovih obitelji, ostvaruju svoja prava na temelju rada, odnosno osiguranja u inozemstvu, a time i na odgovarajuće oblike socijalne sigurnosti (mirovinsko i zdravstveno osiguranje i slično).

Međunarodni su ugovori o socijalnom osiguranju, prema Ustavu Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj su snazi iznad zakona te prema tome imaju prednost pred domaćim zakonodavstvom. Na temelju tih ugovora (koji su sklopljeni i u primjeni), osiguranici na koje se odnosi pojedinačni ugovor, mogu ostvariti sva prava iz hrvatskog sustava mirovinskog osiguranja u dijelu koji je razmjeran trajanju staža navršenog u Republici Hrvatskoj. Ona prava koja ovise o trajanju navršenog mirovinskog staža, stječu se na osnovi zbrajanja staža navršenog u Republici Hrvatskoj i u stranoj državi. Također se na isti način stječe drugi dio mirovinskog davanja iz strane države.

Pri rješavanju zahtjeva za priznanje prava na mirovinu primjenom međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, razdoblja osiguranja navršena u inozemstvu moraju biti potvrđena od strane nositelja mirovinskog osiguranja države ugovornice, kako bi ih Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) mogao pribrojiti hrvatskim razdobljima osiguranja, radi ispunjenja uvjeta staža, propisanih za stjecanje prava na mirovinu iz hrvatskog osiguranja.

Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) je nadležan za pokretanje postupka za ostvarivanje prava na mirovinu kod inozemnog nositelja mirovinskog osiguranja u državama s kojima Republika Hrvatska ima ugovore o socijalnom osiguranju. U tom postupku HZMO zaprima i kompletira zahtjeve hrvatskih državljana za ostvarivanje prava na inozemnu mirovinu iz svih država ugovornica pri čemu rješava i zahtjev za ostvarivanje prava na mirovinu iz hrvatskog osiguranja. To vrijedi i obrnuto, pa hrvatski državljani koji žive u inozemstvu svoje zahtjeve podnose tamošnjim nositeljima mirovinskog osiguranja, koji ih kompletiraju i prosljeđuju HZMO.

Države ugovornice, ako je potrebno za ispunjavanje uvjeta prema njihovim propisima, pribrajaju hrvatski mirovinski staž, kao što i HZMO za stjecanje prava na hrvatsku mirovinu pribraja inozemni mirovinski staž. Međutim, svaka država određuje visinu mirovine samo na temelju mirovinskog staža ostvarenog u toj državi i vrši isplatu mirovine izravno korisniku u drugu državu. Isplata hrvatske i inozemne mirovine potpuno je neovisna jedna o drugoj. HZMO i inozemni mirovinski fondovi pružaju jedni drugima pravnu pomoć.

Porez na dohodak na mirovine iz inozemstva

Hrvatska ne zaostaje za svjetskim, odnosno europskim trendovima, te je i u Hrvatskoj prema podacima Državnog zavoda za statistiku došlo do povećanja udjela osoba starih 60 i više godina u ukupnom stanovništvu sa 10,3% 1953.g. na 22,8% 2009.g., povećano je očekivano trajanje života sa 63,2 g. za žene i 59,1 g. za muškarce 1953.g. na 79,6 g. za žene i 72,9 g. za muškarce 2009.g., odnosno za oko 15 godina, prirodni prirast stanovništva u konstantom je padu od 1953. godine, a od 1991.g. je konstantno negativan. Iz svega pret- hodno navedenog, a naročito činjenice da je u Hrvatskoj sve veći udio umirovljenika u odnosu na zaposlene, zbog veće pravednosti u oporezivanju, odnosno raspodjeli poreznog tereta na rezidente Republike Hrvatske, gdje je sukladno Ustavu svatko dužan sudjelovati razmjerno svojoj gospodarskoj snazi, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak2 uvedena je odredba po kojoj mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu više nisu oslobođene oporezivanja.

Naime, tim je Zakonom u članku 14. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak, kojim se propisuje što se smatra primitkom od nesamostalnog rada, dodana točka 4. koja glasi: „mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu“.

Navedeno znači da se od 1. ožujka 2012. i mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu smatraju primicima od nesamostalnog rada i oporezuju na način koji je propisan i za mirovine ostvarene u tuzemstvu, odnosno na način propisan za dohodak od nesamostalnog rada kojeg rezidenti ostvare u inozemstvu, osim ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odnosno međunarodnim ugovorima nije drugačije propisano.

Dakle, prema članku 14. Zakona i članku 12. Pravilnika o porezu na dohodak (dalje u tekstu: Pravilnik) primicima od nesamostalnog rada smatraju se:

-mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje koje isplaćuju zakonom utvrđene ustanove mirovinskog osiguranja i mirovinska osiguravajuća društva na temelju prijašnjih uplata obveznog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje,

-mirovine koje isplaćuju osiguravatelji (mirovinska osiguravajuća društva i drugi isplatitelji osiguranih svota) na temelju prijašnjih uplata poslodavca za dokup dijela mirovine, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,

-mirovine koje se isplaćuju poduzetnicima koji su obavljali samostalnu djelatnost, poduzetnicima fizičkim osobama koji su plaćali porez na dobit i drugim fizičkim osobama na temelju prijašnjih uplata doprinosa u propisano obvezno osiguranje, a koji su bili porezno dopustivi izdatak ili rashod,

-obiteljske mirovine, osim obiteljskih mirovina koje djeca ostvaruju nakon smrti roditelja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te obiteljskih mirovina koje ostvaruju fizičke osobe-članovi obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,

-mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu.

Umirovljenicima se u smislu Zakona i Pravilnika smatraju fizičke osobe koje ostvaruju navedene primitke, a iznimno umirovljenikom se ne smatra fizička osoba kojoj je isplata mirovine od zakonom utvrđene ustanove mirovinskog osiguranja prestala zbog ponovnog zaposlenja ili početka obavljanja registrirane samostalne djelatnosti, iako ostvaruje mirovinu od mirovinskoga osiguravajućeg društva na temelju prijašnjih uplata obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i/ili isplate od mirovinskoga osiguravajućeg društva i drugih isplatitelja na temelju prijašnjih premija osiguranja za dokup mirovine.

Prema članku 62. Zakona porezni obveznici koji između ostalog ostvare dohodak od nesamostalnog rada izravno iz inozemstva obvezni su podnijeti prijavu radi upisa u registar poreznih obveznika (RPO) i to u roku 8 dana od dana početka ostvarivanja primitka nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom prebivalištu, odnosno uobičajenom boravištu na Obrascu RPO.

Mjesečni predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada (mirovine) obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj mirovine, odnosno sam porezni obveznik za mirovinu ostvarenu izravno iz inozemstva bez posredstva tuzemnog isplatitelja, a obračunava se od porezne osnovice koju čini:

-iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca,

-umanjen za izdatke (doprinose za obvezna osiguranja iz primitka; za umirovljenike – dodatni doprinos za zdravstveno osiguranje) koji su uplaćeni i

-umanjen za iznos mjesečnoga osobnog odbitka, a koji se umirovljenicima priznaje u visini ukupne mirovine ostvarene u poreznom razdoblju, a najviše do 3.400,00 kuna mjesečno (za razliku od poreznih obveznika koji nisu umirovljenici a koji osnovni osobni odbitak mogu koristiti u visini 2.200,00 kuna), uvećanom za možebitni osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji, uzdržavanu djecu i invalidnost/tjelesno oštećenje umirovljenika i njegovih uzdržavanih članova.

Na tako utvrđenu poreznu osnovicu primjenjuju se porezne stope od 12%, 25% i 40% i to: Porezna stopa Mjesečna porezna osnovica Godišnja porezna osnovica 12% do 2.200,00 kn do 26.400,00 kn 25% iznad 2.200,00 kn do 8.800,00 kn iznad 26.400,00 do 105.600,00 kn 40% iznad 8.800,00 kn iznad 105.600,00 kn

Porez na dohodak uvećava se za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne i područne samouprave prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Primjer 1:

Porezni obveznik sa prebivalištem u gradu Zagrebu ostvario je 2. travnja 2012. mirovinu od HZMO-a u iznosu 2.500,00 kuna bruto. HZMO ima poreznu karticu poreznog obveznika te je pri obračunu porezne osnovice dohodak umanjio za osnovni osobni odbitak i po toj osnovi nema obveze za uplatu predujma poreza i prireza budući da je iznos osnovnog osobnog odbitka u ovom slučaju jednak iznosu mirovine.

Porezni obveznik je 5. travnja 2012. ostvario i mirovinu iz SAD-a u iznosu od 500 USD (odnosno 2.842,96 kn preračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke), a 10. travnja 2012. mirovinu iz Australije u iznosu 200 AUD (odnosno 1.175,43 kn preračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke).

Porezni obveznik je obvezan podnijeti prijavu za upis u RPO, sam obračunati predujam poreza na dohodak na ostvarene mirovine iz inozemstva i uplatiti ga u roku 8 dana od dana stjecanja primitka, te najkasnije do 15. svibnja 2012. podnijeti ID obrazac nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

Iz navedenog je vidljivo da porezni obveznik ne može koristiti osnovni osobni odbitak pri obračunu inozemnih mirovina jer se njegova porezna kartica nalazi kod HZMO-a, međutim budući da je obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu jer je ostvario 3 mirovine istodobno od različitih isplatitelja, pri godišnjem obračunu moći će iskoristiti neiskorišteni osnovni osobni odbitak.

Budući da se porez na dohodak obračunava kumulativno pri svakoj isplati u tijeku jednog mjeseca, a da u oba slučaja u smislu obračunavanja i plaćanja poreza, porezni obveznik preuzima ulogu isplatitelja, kod obračuna poreza na dohodak na mirovinu iz Australije ne može primijeniti stopu od 12% budući da je istu već primijenio za mirovinu iz SAD-a, već samo slijedeću, stopu od 25%.

Porezni obveznik može porez na dohodak i prirez porezu na dohodak uplatiti i odjednom, ali u roku 8 dana od dana stjecanja mirovine iz SAD-a i to na slijedeći uplatni račun:

Žiroračun za porez na dohodak i prirez (za Zagreb): 1001005- 1713312009

68 1406 – OIB poreznog obveznika

Do 15. svibnja 2012. podnijet će ID obrazac za obe mirovine ostvarene iz inozemstva.

Izvor: Časopis RIPup 5/2012.str. 66. Dodatne informacije na: Oporezivanje inozemnih mirovina