Poduzetnici često nabavljaju mobitele, telefone, uredski namještaj, električni alat i drugu opremu koja se namjerava upotrebljavati kroz dulje razdoblje, a čija je pojedinačna cijena manja od 3.500,00 kn. S obzirom na definiciju dugotrajne materijalne imovine propisanu Zakonom o porezu na dobit, prema kojoj se dugotrajnom materijalnom imovinom smatra imovina čiji je vijek uporabe dulji od 1 godine i pojedinačna vrijednost veća od 3.500,00 kn, nerijetko se postavljaju pitanja: Kako ovu imovinu iskazati u poslovnim knjigama, kao sitan inventar ili dugotrajnu imovinu? Otpisati li imovinu kod stavljanja u uporabu u cijelosti ili obračunavati amortizaciju?

Kriterij za razvrstavanje imovine (po trajnosti) u poslovnim knjigama je vijek uporabe.

Poduzetnici su dužni voditi računovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu i računovodstvenim standardima (HSFI-ima odnosno MSFI/MRS-ovima).
Kada je riječ o materijalnoj imovini računovodstveni propisi imovinu dijele na kratkotrajnu i dugotrajnu.

Kratkotrajna imovina je imovina za koju se očekuje da će se utrošiti, prodati ili na drugi način realizirati unutar 12 mjeseci od datuma bilance (31.12.).
Sva ostala imovina je dugotrajna.
Dakle, kod evidentiranja imovine u poslovnim knjigama poduzetnika kao kriterij za razvrstavanje uzima se isključivo vijek uporabe (neovisno o vrijednosti).
Sva imovina za koju se očekuje da će biti u upotrebi dulje od 1 godine treba se evidentirati kao dugotrajna imovina.

Dugotrajna imovina, sukladno računovodstvenim standardima, otpisuje se, tj. amortizira tijekom njezinog korisnog vijeka upotrebe. Na taj način zadovoljeno je temeljeno računovodstveno načelo sučeljavanja rashoda s prihodima, te zahtjev da se troškovi priznaju u razdoblju u kojem su stvarno nastali.
Ovako obračunata amortizacija biti će porezno priznati trošak ako se imovinom obavlja poduzetnička djelatnost i ako su zadovoljeni drugi uvjeti propisani propisima o porezu na dobit.
Odredbe o amortizaciji propisa o oporezivanju dobiti ne primjenjuju se na imovinu kojoj je trošak nabave manji do 3.500,00 kn jer se ista ne smatra dugotrajnom imovinom u poreznom smislu.

U praksi često nailazimo na drugačije postupanje. Iz nedovoljnog poznavanja propisa, ili pak racionalnosti (evidentiranje i obračunavanje amortizacije imovine male vrijednosti može rezultirati visokim troškovima angažiranja radne snage, opreme i drugih resursa u odnosu na samu vrijednost imovine), poduzetnici imovinu čiji je vijek uporabe dulji od 1 godine a vrijednost manja od 3.500,00 kn iskazuju kao sitan inventar i otpisuju u cijelosti prilikom stavljanja u uporabu.
Moramo reći da ovakvo postupanje nije u skladu s računovodstvenim standardima.

Neovisno kako će poduzetnik razvrstati i otpisivati imovinu nabavne vrijednosti manje od 3.500,00 kn, kao kratkoročnu ili dugotrajnu, treba voditi računa o temeljnom cilju računovodstva, da pruži realne, kvalitetne i transparentne informacije o financijskom stanju i uspješnosti poduzetnika, te temeljna računovodstvena načela i pretpostavke od kojih bi istakli dosljedno prezentiranje.
Prema načelu dosljednosti određena imovina (npr. svi mobiteli) trebaju biti klasificirani u istu skupinu (kratkotrajnu ili dugotrajnu) te se tako iskazivati tijekom više obračunskih razdoblja.

Pravila za razvrstavanje, te otpis imovine, kao i stope amortizacije treba utvrditi računovodstvenim politikama.

Izvor: http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/financije/imovina-vrijednosti-manje-od-3500,00-kn/

Actaruis Grupa d.o.o., http://www.actarius.hr, info@actarius.hr