User Tools

Site Tools


privremena_nesposobnost_za_rad_-_ii_dio

Privremena nesposobnost za rad - II dio

www.actarius.hr

info@actarius.hr

„Radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.“ Ovo je precizna odredba članka 37. st. 1. Zakona o radu („NN“ 93/14).

U tom postupku sudjeluju radnik, privremeno nesposoban za rad; poslodavac koji zapošljava radnika i imaju zaključen ugovor o radu, bez obzira da li je riječ o radnom odnosu na određeno odnosno neodređeno vrijeme; ovlašteni liječnik koji “prati” radnika, a u slučaju radnikove privremene nesposobnosti za rad, izdaje potvrdu o tome i očekivanom trajanju nesposobnosti. Tu je i drugo “ovlašteno tijelo” koje odlučuje kada se javlja duže bolovanje, rehabilitacija i sl., pogotovo kada je to posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

U sudskoj praksi gdje se spori privremena nesposobnost za rad, javljaju se brojna pitanja. Najčešće se dokazuje da li je radnik (privremeno nesposoban za rad) pravovremeno, (“što je moguće prije”) obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad. Ima slučajeva da poslodavac zbog toga donosi odluku o prestanku radnog odnosa: otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

Radnik zbog toga vodi propisani postupak. Nakon što dobije odluku o otkazu ugovora o radu, radnik treba, u roku od 15 dana podnijeti zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Bez obzira da li poslodavac odgovori negativno ili nikako ne odgovori radnik ima pravo u daljem roku od 15. dana podnijeti tužbu sudu i voditi individualni radni spor.

Predmet sudskog spora je utvrđivanje nezakonitosti odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu radnika koji nije “na vrijeme” obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad i prijedlog da se taj radnik vrati na rad.

Sud mora utvrditi sve bitne činjenice: kada je radnik “postao nesposoban za rad”, kada je obavijestio o tome poslodavca i dr., i tko je obavijestio poslodavca.

„Ako zbog opravdanih razloga radnik nije mogao prijaviti privremenu nesposobnost za rad (zbog bolesti), dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao“.

To može učiniti, umjesto radnika, i njegov bračni drug ili drugi član obitelji, pa i ovlaštena (opunomoćena) treća osoba. Radnik mora dokazati za to opravdani razlog.

U praksi se javljaju slučajevi kada i sam poslodavac “traži” da se to stanje “sanira” pa traži liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

U sudskom sporu radnik mora dokazati da li je imao opravdani razlog za neobavještavanje poslodavca o bolesti, u kraćem roku ili “što je moguće prije”.

Ako radnik nema dokaza sud će odbiti radnikov tužbeni zahtjev a u obrazloženju mora napisati zašto je tako odlučio. U tom smislu, dokazi moraju biti “protiv radnika”: da je postupao bezobzirno i neodgovorno; da je takvim postupkom počinio i obveze u radnom odnosu prema poslodavcu. Poslodavac zbog toga ima organizacijskih problema: izvršenje radnih i poslovnih naloga i planova; zamjena radnika koji je privremeno odsutan i drugo.

Izvor: https://burza.com.hr/portal/privremena-nesposobnost-za-rad/11765

privremena_nesposobnost_za_rad_-_ii_dio.txt · Last modified: 2017/06/01 01:35 by gasparovic