User Tools

Site Tools


novi_zakon_o_radu

ACTARIUS Knjigovodstveni Servis

Actarius Grupa d.o.o .

Ogrizovićeva 21, 10000 Zagreb,

Tel 01/382-0010, Mob 091/382-0015, Fax 01/382-0010

http://www.actarius.hr

info@actarius.hr


Novi Zakon o radu

Novim Zakonom o radu način zasnivanja radnog odnosa uređen je na sličan način kao i starim Zakonom o radu. Radni odnos se i dalje zasniva isključivo ugovorom o radu, koji mora biti u pismenom obliku, ali propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pismenom obliku ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.

Prema odredbama novog Zakona o radu, privremena nesposobnost za rad radnika (bolovanje), kao i prije, prekida otkazni rok, ali ako je otkazni rok prekinut, radniku će radni odnos ipak prestati najkasnije istekom 6 mjeseci od dana uručenja odluke o otkazu, dok za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, otkazni rok teče.

Duljina otkaznih rokova odredbama novog Zakona o radu nije mijenjana, pa su oni određeni na identičan način kao i starim Zakonom o radu, odnosno, i dalje je u slučaju redovitog otkaza otkazni rok najmanje:

1) Dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine,

2) Mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu,

3) Mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine,

4) Dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina,

5) Dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina,

6) Tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.

Novim Zakonom o radu se, s ciljem očuvanja što većeg broja radnih mjesta i zadržavanja radnika u radnom odnosu, propisuje da poslodavac kada nema potrebu za radom određenih radnika, iste može ustupiti u s njim povezano društvo na najdulje šest mjeseci u tuzemstvo, odnosno dvije godine u inozemstvo, i to na temelju pismenog sporazuma povezanih poslodavaca.

Uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme poslodavac s istim radnikom smije sklopiti samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru (ili u pismenoj potvrdi) mora navesti, a ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ograničeno je na tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbognekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju uzastopni ugovori o radu na određeno mogu trajati i dulje od tri godine.

Međutim kod zaključenja prvog ugovora o radu ne primjenjuju se ograničenja koja se odnose na postojanje objektivnih razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao ni ograničenja koja se odnose na trajanje tog ugovora. To znači da bi prvi ugovor o radu na određeno vrijeme poslodavac sa radnikom mogao sklopiti i na dulje razdoblje od tri godine, i to bez navođenja objektivnog razloga za to.

Osim toga, prijelaznim odredbama novog Zakona o radu propisana je obveza usklađivanja postojećih pravilnika s odredbama novog Zakona o radu, i to u roku od 6 mjeseci od njegovog stupanja na snagu.

Stoga se kroz odredbe novog Zakona o radu uvodi načelo razmjernosti svih materijalnih prava radnika u odnosu na ugovoreno nepuno radno vrijeme, što bi trebalo potaknuti ovaj oblik rada.

Tako je sada uređena mogućnost sklapanja ugovora o radu u nepunom radnom vremenu, koji se za stjecanje prava iz radnog odnosa smatra radom u punom radnom vremenu, ali je prema novom zakonskom uređenju visina plaće i drugih materijalnih prava radnika razmjerna ugovorenom radnom vremenu (osim ako kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim s radničkim vijećem, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno.

To znači da poslodavci više takvim radnicima neće morati isplaćivati regres, božićnicu, jubilarne nagrade i sl. izdatke u istim svotama kao i radnicima zaposlenim na puno radno vrijeme, već će im ta primanja biti razmjerna ugovorenom radnom vremenu.

Prema odredbi novog Zakona o radu, radno vrijeme radnika može se raspodjeliti u jednakim odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima. Ako je radno vrijeme radnika raspoređeno u nejednakom trajanju, ono tijekom jednog razdoblja može trajati dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog (odnosno nepunog) radnog vremena. Raspored radnog vremena može biti utvrđen ugovorom o radu ili pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili posebnim propisom. Međutim, ako raspored radnog vremena nije utvrđen na jedan od ovih načina, o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac svojom pismenom odlukom.

Raspored radnog vremena i razdoblje njegovog trajanja ne može biti kraće od mjesec dan niti dulje od jedne godine, a poslodavac mora obavijestiti radnika o njegovom rasporedu radnog vremene najmanje tjedan dana unaprijed (osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika).

Naime, sada je odredbama novog Zakona o radu radniku koji radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca omogućen i dopunski rad kod drugog poslodavca u najduljem trajanju do 8 sati tjedno i do ukupno 180 sati godišnje, pod uvjetom da poslodavac za kojeg radnik radi u punom radnom vremenu da svoju suglasnost za takav rad (jer bi isti u protivnom mogao biti obuhvaćen i institutom zakonske zabrane tržišnog natjecanja s poslodavcem). Tako će sada, primjerice, jedan konobar, koji kod jednog poslodavca radi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, moći još dodatno raditi i kod drugog poslodavca do najviše osam sati tjedno.

Prema novom zakonskom uređenju, za prekovremeni rad poslodavac je obvezan radniku izdati pismeni nalog, a ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodasvca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pismeni zahtjev, poslodavac je usmeni zahtjev obvezan pismeno potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.

Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti dulje od pedeset sati tjedno. Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati dulje od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je to ugovoreno kolektivnim ugovoro, a tada ne smije trajati dulje od dvije stotine i pedeset sati godišnje.

Izvor: RRIF 08/2014

novi_zakon_o_radu.txt · Last modified: 2014/09/24 06:49 (external edit)