User Tools

Site Tools


metode_izvjestaja_o_novcanom_toku

Metode izvještaja o novčanom toku

www.actarius.hr

info@actarius.hr

Metode i način sastavljanja izvještaja o novčanom toku detaljnije objašnjavaju standardi (HSFI 1 i MRS 7). Trgovačko društvo može izvještaj o novčanom toku sastaviti primjenom jedne od propisanih metoda (t. 1.31. HSFI 1 i t. 18. MRS 7):

a) direktna (izravna) metoda ili

b) indirektna (neizravna) metoda

Direktna (izravna) metoda prikazuje bruto novčane primitke i bruto novčane izdatke zasebno za svaku aktivnost (poslovne, investicijske i financijske). Informacije o glavnim skupinama bruto novčanih primitaka i bruto novčanih izdataka kod primjene direktne metode mogu se dobiti iz računovodstvenih evidencija odnosno s knjigovodstvenih računa koji prate stanje i kretanje sredstava na novčanim računima i računima novčanih ekvivalenata i usklađivanjem prihoda od prodaje, troškova prodaje (kod financijskih institucija, kamata i sličnih prihoda te rashoda za kamate i sličnih troškova) i drugih stavaka izvještaja o dobiti za: promjene tijekom razdoblja za zalihe i potraživanja i obveze iz poslovanja, druge nenovčane stavke i stavke od investicijskih i financijskih novčanih tijekova. U direktni novčani tijek uključuju se samo naplaćene odnosno plaćene svote, bez obzira na to radi li se o prihodima i rashodima ili drugim oblicima potraživanja i obveza. Primjenom direktne metode kao izdatak ne pokazujemo amortizaciju koja ne predstavlja odljev i koja ne smanjuje likvidnost društva, ali se prikazuju investicije.

Indirektna (neizravna) metoda prikazuje novčani tok od poslovnih aktivnosti kao usklađenje dobitka ili gubitka za nenovčane rashode i nenovčane prihode te promjene u kratkotrajnoj imovini (osim novca i novčanih ekvivalenata) i kratkoročnim obvezama. Usklađenje neto novčanog toka od poslovnih aktivnosti obavlja se za učinke promjena zaliha, potraživanja i obveza kao i za nenovčane stavke. Nenovčane stavke za koje se obavlja usklađenje su amortizacija, odgođeni porez, nerealizirani dobitci i gubitci koji se priznaju u računu dobitka i gubitka te za neraspoređeni dobitak i manjinske udjele. Primjeri nenovčanih transakcija mogu biti:

  • stjecanje imovine bilo izravnim preuzimanjem odnosne obveze bilo financijskim najmom,
  • stjecanje subjekta emisijom glavnice
  • konverzija duga u glavnicu

Novčani tok od investicijskih i financijskih aktivnosti prikazuje se na identičan način kao kod direktne metode jer se primitci i izdatci prikazuju po aktivnostima.

Osobitu pozornost treba posvetiti izračunavanju razlika između pozicija početne bilance i bilance na kraju poslovne godine, jer se ona ne utvrđuje matematički, nego u ovisnosti o tome radi li se o povećanju ili smanjenju novca. Pritom, povećanje vrijednosti imovine, gubitak te smanjenje vrijednosti drugih oblika kapitala i obveza predstavljaju smanjenje novca, dok, s duge strane, smanjenje vrijednosti imovine, dobit te povećanje vrijednosti drugih oblika kapitala i obveza predstavljaju povećanje novca. Kod primjene indirektne metode većina pozicija se može povezati s pozicijama bilance odnosno pozicijama računa dobiti i gubitka.

Prema navedenim pravilima, dobit razdoblja treba uskladiti za promjene pojedinih bilančnih pozicija i to na način da se neto dobit poveća za promjene koje čine pozitivni novčani tok kao što su:

  • amortizacija materijalne i nematerijalne imovine, amortizacija diskonta na emitirane obveznice, rashodi od prodaje dugotrajne imovine, smanjenje potraživanja od kupaca, smanjenje zaliha, povećanje obveza prema dobavljačima (isključujući obveze za dividende koje su uključene u financijske aktivnosti) te smanjenje ulaganja u podružnice (rashodi po metodi udjela).

Istovremeno neto dobit treba smanjiti za promjene koje čine negativni novčani tok kao što su:

  • amortizacija premija na emitirane dionice, prihodi od prodaje dugotrajne imovine, povećanje potraživanja od kupaca (uključujući potraživanja za kamate i dividende), povećanje zaliha, smanjenje obveza prema dobavljačima te povećanje ulaganja u podružnice (prihodi po metodi udjela).

S obzirom na to da se tijekom poslovanja poduzetnika pojavljuju i novčani tokovi u stranoj valuti, potrebno ih je evidentirati u izvještajnoj valuti društva (u kunama) primjenom tečaja koji se primjenjuje na dan nastanka novčanog tijeka. Tečajne razlike koje se pri tome javljaju ne evidentiraju se jer su nerealizirane i ne uzrokuju novčane tijekove. Iznimka je učinak promjene tečajeva na novac i novčane ekvivalente koji se drže u stranoj valuti, odnosno na obveze koje se iskazuju u stranoj valuti.

Novčani tokovi proizašli iz promjene vlasničkog udjela u ovisnom društvu, koji nemaju za posljedicu gubitak kontrole, razvrstavaju se u novčane tokove od financijskih aktivnosti (toč. 39. – 42.B MRS-a 7). Novčani tokovi proizašli iz promjene vlasničkog udjela koja rezultira stjecanjem ili gubitkom kontrole razvrstava se u novčane tokove od investicijskih (ulagačkih) aktivnosti.

Novčani tokovi od poreza na dobit trebaju se odvojeno objaviti i klasificirati kao novčani tokovi od poslovnih aktivnosti. Međutim, kada je izvedivo identificirati porezni novčani tok kao investicijsku (ulagačku) ili financijsku aktivnost tada se on tako i klasificira (toč. 36. MRS-a 7).

Isplaćene dividende mogu se klasificirati kao financijski novčani tok budući su trošak dobivanja financijskih sredstava. Alternativno, isplaćene dividende mogu se klasificirati kao poslovna aktivnost kako bi se pomoglo korisnicima u određivanju mogućnosti društva da isplati dividende iz poslovnih novčanih tokova. Koji god način odabrali u sastavljanju novčanog toka, bitna je dosljednost u primjeni odnosno da se jednom utvrđeno pravilo primjenjuje iz razdoblja u razdoblje.

Kod financijskih institucija, plaćene kamate te primljene kamate i dividende se obično klasificiraju kao poslovni novčani tokovi. Međutim, ne postoji jedinstveno stajalište glede razvrstavanja tih novčanih tokova kod društva. Plaćene kamate te primljene kamate i dividende mogu se klasificirati kao poslovni novčani tok, budući ulaze u dobit ili gubitak, ili, alternativno, kao financijski novčani tokovi odnosno investicijski (ulagački) novčani tokovi budući su troškovi dobivanja financijskih resursa ili povrati od ulaganja. Novčani tokovi od kamata i dividendi trebaju se odvojeno objaviti. Svaki će se klasificirati na dosljedan način od razdoblja do razdoblja, alternativno u poslovne, investicijske (ulagačke) ili financijske aktivnosti (toč. 31. MRS-a 7).

Bez obzira koja metoda se koristi, rezultat je isti – povećanje ili smanjenje novca i novčanih ekvivalenata na dan bilance u odnosu na početno stanje. Razlika između dvije navedene metode jest samo u obliku prikaza, jer i jedna i druga prikazuju isti novčani tok, ali uz primjenu različitih vrsta podataka.

Poduzetnik prema vlastitom izboru bira metodu kojom će sastavljati izvještaj o novčanom toku jer obvezna primjena jedne od propisanih metoda nije zakonom uređena. MRS 7 u t. 19. upućuje na poticanje poduzetnika da izvještavaju primjenom direktne metode jer direktna metoda pruža informacije koje mogu biti korisne u procjenjivanju budućih novčanih tokova, a koje nisu raspoložive primjenom indirektne metode. Odabranu metodu sastavljanja izvještaja o novčanom toku poduzetnik objavljuje u svojim računovodstvenim politikama. Minimalne stavke koje moraju biti iskazane u Izvještaju o novčanom toku uređuje Pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja, a podatci o novčanom toku iskazuju se za tekuću i prethodnu godinu. Ako tijekom poslovanja poduzetnika dolazi do provođenja kompenzacija (prijeboja) potraživanja i obveza, navedene je transakcije potrebno isključiti iz izvještaja o novčanom toku jer ne dolazi do nastanka novčanog toka.

Izvor: http://www.racunovodja.hr/33/metode-izvjestaja-o-novcanom-toku-uniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4gJCHGwZv-Qr/?uri_view_type=4

metode_izvjestaja_o_novcanom_toku.txt · Last modified: 2017/10/12 00:05 by gasparovic