User Tools

Site Tools


m

M

MARKETING - pojam koji označava ukupnu aktivnost prodavača prema kupcima.

MARŽA - je razlika između prodajne i nabavne cijene. Iz marže se pokrivaju svi troškovi trgovine. Najčešće se računa kao postotak od nabavne cijene.

MATERJAL - označava sve predmete koji imaju određenu vrijednost u proizvodnji ili potrošnji.

MATERJALNA ULAGANJA - označava ulaganja (investicije) u trajne oblike imovine.

MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI - znače primjenu međunarodno usvojenih računovodstvenih načela u prezentiranju financijskih izvješća s ciljem da se omogući što veća međunarodna komparabilnost tvrtki.

MENADŽER - označava profesionalnog rukovoditelja u poduzetništvu. Menadžer vodi poduzetništvo/poduzeće u ime vlasnika prema postavljenom cilju.

MENADŽMENT - označava proces maksimalnog iskorištenja i upotrebe raspoloživih resursa.

METODE AMORTIZACIJE - su metode za obračun amortizacije stalne imovine (materijalne i nematerijalne). Dijele se u dvije osnovne skupine:

• 1. vremenske metode amortizacije i
• 2. funkcionalne metode amortizacije.

U okviru vremenskih metoda najčešće se koriste

• 1. linearna metoda,
• 2. degresivna metoda,
• 3. progresivna metoda.

Linearna (proporcionalna) metoda amortizacije pretpostavlja da se stalna imovina tijekom vijeka trajanja ravnomjerno troši, pa se stoga trošak amortizacije raspoređuje na podjednake godišnje iznose. Godišnji iznos amortizacije dobije se dijeljenjem nabavne vrijednosti stalne imovine s godišnjom stopom amortizacije (godišnja je stopa amortizacije omjer broja 100 s procijenjenim brojem godina upotrebe stalne imovine). Degresivna metoda amortizacije pretpostavlja da se stalna imovina najviše troši u prvim godinama upotrebe, pa je za ovu metodu i trošak amortizacije u prvim godinama najviši.

Degresivna metoda primjenjuje se na dva načina:

• 1. primjenom fiksnih amortizacijskih stopa na knjigovodstvenu vrijednost stalne imovine koja je iz godine u godinu sve manja (metoda opadajuće osnovice),
• 2. primjenom različitih opadajućih amortizacijskih stopa na fiksnu osnovicu, tj. nabavnu vrijednost stalne imovine (metoda zbroja godina ili digitalna metoda).
Progresivna metoda amortizacije pretpostavlja da se stalna imovina u prvim godinama upotrebe troši najmanje pa je i iznos amortizacije u prvim godinama najmanji. Za razliku od vremenskih metoda funkcionalna se metoda amortizacije temelji na stupnju korištenja stalne imovine. Ona se može primijeniti onda kad se trošenje imovine može iskazati u naturalnim jedinicama (sati rada stroja, prijeđeni kilometri, proizvedena količina i sl.). Stoga se ova metoda naziva još i metoda amortizacije prema učinku. Kod nje se godišnja amortizacija izračunava tako da se nabavna vrijednost stavi u odnos s procijenjenim godišnjim učinkom izraženim u naturalnim jedinicama.

METODOLOGIJA – označava znanstveni postupak kojim se dolazi do potrebnih spoznaja, informacija, znanja ili vještina.

MIROVINSKI SUSTAV - Mirovinski je sustav u Hrvatskoj tijekom 2001. i 2002. godine znatno promijenjen. Način financiranja mirovina isključivo iz državnog sustava promijenjen je u mješoviti - državni i privatni.

Novi mirovinski sustav sastoji se od tri mirovinska stupa – prvog, drugog i trećeg. Fond prvog stupa, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dio je starog sustava, dok su drugi i treći stup uvedeni mirovinskom reformom. Dijelom je zadržan stari način prikupljanja sredstva, a drugim je dijelom u sustav uvedena osobna štednja za starost.

Uz postojeći, prvi mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti koji je u nadležnosti države i koji je obvezan za sve zaposlene osobe, uvedena je i štednja u drugom i trećem mirovinskom stupu. Štednja u prvom i drugom stupu je obvezna, a u trećem dobrovoljna. Novi mirovinski sustav funkcionira tako da se osigurava mirovina iz tri nezavisna izvora. Time se otklanja rizik i povećava očekivana visina mirovine.

I. stup - obvezni
Prvi stup čini obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Svi zaposleni osiguranici u ovaj stup, prema sili zakona, izdvajaju 15 % bruto plaće, a što odlazi u mirovinski fond Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Ta sredstva koriste se za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika. Kada ti osiguranici steknu uvjete za mirovinu HZMO će im početi isplaćivati mirovine u skladu sa Zakonom. Mirovina iz prvog mirovinskog stupa ne može se prenijeti na drugu osobu, niti se može naslijediti.
Visina te mirovine usklađuje se svakih šest mjeseci s polovicom zbroja rasta troškova života i plaća. Vlada, a ne tržište određuje visinu vrijednosti mirovine za čiju isplatu jamči država. Eventualni manjak novca za ostvarenje dosegnutih prava namiruje se iz državnog proračuna.

II. stup - obvezni

Drugi stup čini obvezno mirovinsko osiguranje za starost, na temelju individualne kapitalizirane štednje. Obvezno je za sve osiguranike mlađe od 40 godina. Osobe u dobi između 40 i 50 godina mogle su tijekom mirovinske reforme također izabrati svoj obvezni mirovinski fond. Sada to više nemaju pravo, osim ako su u to vrijeme bile nezaposlene pa su se sada ponovno zaposlile.
Iz bruto plaće svakog osiguranika uplaćuje se 5 % doprinosa u obvezni mirovinski fond koji je osiguranik sam odabrao. Izbor obveznog mirovinskog fonda obavlja se isključivo na šalteru Središnjeg registra osiguranika - REGOS, u poslovnicama FINA-e. Mirovinski fondovi prikupljeni novac ulažu na financijskim tržištima i ostvaruju dobit koja uvećava mirovinsku štednju na osobnim mirovinskim računima članova fonda. Sustav je potpuno transparentan jer osiguranik u svakom trenutku zna koliko ušteđenih i oplođenih sredstava ima na svom osobnom mirovinskom računu u obveznom mirovinskom fondu.
Osiguranik u svakom trenutku, ukoliko je nezadovoljan uslugom, može promijeniti obvezni mirovinski fond. U prve tri godine zaračunava se propisana izlazna naknada iz fonda, a nakon tri godine članstva prelazak je besplatan.
Kada stekne uvjete za mirovinu, osiguranik odabire mirovinsko osiguravajuće društvo i u njega prenosi svoj kapital iz mirovinskog fonda čiji je do tada bio član. S odabranim mirovinskim osiguravajućim društvom osiguranik sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od 2 moguća oblika: pojedinačna ili zajednička mirovina od kojih svaka može biti doživotna ili sa zajamčenim razdobljem isplate. Ako član obveznog fonda umre prije nego je počeo koristiti mirovinu, sredstva ušteđena na njegovom osobnom mirovinskom računu su nasljedna i pripast će zakonskim nasljednicima.
Nadzor nad poslovanjem mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava provodi državna agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja - Hagena. U slučaju lošeg poslovanja ili propasti mirovinskog fonda članovi svoju imovinu namiruju iz temeljnog kapitala i jamstvenog pologa obveznog mirovinskog društva.

III. stup - dobrovoljni

Čini ga dobrovoljno mirovinsko osiguranje, na temelju individualne kapitalizirane štednje. Visinu mirovine određuje visina mjesečnih uloga koji će se uplaćivati na poseban račun u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Taj kumulirani novac fond ulaže na tržištu i ostvaruje dobit koja se dodaje novcu koji je uštedio osiguranik.
Država svakom osiguraniku u III. stupu daje poticaj za taj oblik mirovinske štednje. On iznosi 25% iznosa godišnje uštede do najviše 5.000 kuna. Najviši državni poticaj može iznositi 1.250 kuna.
Kapital na računu III. stupa može se povući i prije stjecanja zakonskih uvjeta za mirovinu. Pod kojim uvjetima, ovisi o konkretnom mirovinskom programu. Kada stekne uvjete za mirovinu, osiguranik odabire mirovinsko osiguravajuće društvo i u njega prenosi svoj kapital iz mirovinskog fonda čiji je do tada bio član. S odabranim mirovinskim osiguravajućim društvom sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od nekoliko mogućih oblika: doživotna starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, promjenjiva mirovina, djelomična jednokratna isplata i drugi oblici mirovinskih isplata koje mirovinsko osiguravajuće društvo nudi u svom portfelju financijskih usluga. Isplatu dijela ili cijele mirovine moguće je prenijeti na druge osobe. Ako član fonda umre, ukupno kapitalizirana sredstva na računu preminulog nasljeđuju zakonski nasljednici.

MISIJA - označava razlog postojanja tvrtke. Misijom se definiraju područja interesa osnivača i poduzetnika poslovnih pothvata.

MJENICA - predstavlja vrijednosni papir izdavača mjenice, upravljen određenoj osobi i potpisan od izdavača da će određenoj osobi isplatiti određenu svotu novca na određeni datum. Mjenica se može izdati po viđenju,na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdavanja i na određeni dan.

MJENIČNO JAMSTVO - je vrsta jamstva. Ono se redovito daje stavljanjem izjave o tome, uz potpis jamca i naznaku njegova svojstva kao jamca. Takvo neprikriveno mjenično jamstvo naziva se aval. No budući da svaki potpisnik mjenice solidarno odgovara njezinu ovlašteniku za ispunjenje mjenične obveze, indosament će proizvesti učinak mjeničnog jamstva jer će se na mjenici naći potpis dosadašnjeg posljednjeg indosatara, odnosno sadašnjeg mjeničnog ovlaštenika, sada kao indosanta. Stoga, ako se prospektivni mjenični jamac iz bilo kojeg razloga ne želi pojaviti kao avalist mjenice, ali želi proizvesti učinak bitno istovjetan učinku avala, on će indosirati mjenicu. Takvo prikriveno mjenično jamstvo naziva se žiro, a jamac žirant.

MOĆ - označava mogućnost pokretanja aktivnosti grupe ili tima. Moć može biti formalna zasnovana na pravu organizacije ili neformalna zasnovana na sposobnostima ili ugledu neke osobe.

MODEL - predstavlja jednostavni prikaz određenog stvarnog sustava. U poduzetništvu se modeli koriste za poslovne planove, predviđanja, planiranja i izrade scenarija.

MODEM - označava uređaj za prijenos podataka putem telefonskih veza.

MOTIVACIJA - označava pojam koji proizlazi iz poriva,potrebe i težnje osoba. Teorije motivacije zasnivaju se na konceptu zadovoljenja ljudskih potreba jer one utječu na veći dio ljudske aktivnosti.

m.txt · Last modified: 2014/09/24 06:49 (external edit)