User Tools

Site Tools


amortizacija_dugotrajne_imovine

ACTARIUS Knjigovodstveni Servis

Actarius Grupa d.o.o . Ogrizovićeva 21, 10000 Zagreb,

Tel 01/382-0010, Mob 091/382-0015, Fax 01/382-0010

http://www.actarius.hr

Amortizacija dugotrajne imovine

am.jpg U praksi, česta su pitanja vezana uz nabavu dugotrajne imovine, a najčešće se odnose na umanjenje obveze za porez na dobit ili porez na dohodak (kod obrtnika).

Što je to dugotrajna imovina?

Dugotrajna imovina je ona imovina koja traje tj. koristi se u vremenu dužem od jedne godine. Često korišten naziv za dugotrajnu imovinu je investicija.

Dugotrajna imovina javlja se u dva osnovna pojavna oblika: prava i stvari.

U prava spada nematerijalna imovina kao npr.: poslovni softver i drugi oblici licenci (prava na korištenje intelektualne imovine), patenti koji se koriste u poslu, zaštitni znaci, franšize i dr.

Bitno zajedničko obilježje im je da pravo na njihovo korištenje traje dulje od jedne godine. U prava ubrajamo i financijsku imovinu, kao što su vrijednosni papiri nabavljeni s namjerom držanja u portfelju u vremenu duljem od jedne godine, dugoročni novčani depoziti (npr. u leasing kući, kao jamstvo za odobreni leasing), dugoročna potraživanja za prodanu robu ili usluge i dr.

Stvari ili materijalna imovina su npr.: zemljišta, građevine ili poslovni prostori, strojevi, oprema, namještaj, prijevozna sredstva i dr., ukoliko su nabavljene za korištenje u poslovanju. Ukoliko se poduzetnik bavi prometom istih (trgovanje), tada ova imovina predstavlja „zalihu“ tj. kratkotrajnu imovinu.

Ne trebate biti računovođa da bi shvatili osnovnu razliku između navedene imovine i kratkotrajne imovine kao npr.: zaliha robe (nabavljena je da se proda u što kraćem roku), potraživanja od kupaca (ukoliko je ugovoreni rok plaćanja kraći od jedne godine), vrijednosnih papira koji dospijevaju na naplatu u roku kraćem od jedne godine ili su prilikom njihove nabave već bili namijenjeni za daljnju prodaju.

Razliku između dugotrajne i kratkotrajne imovine možda se najbolje može opisati vremenom potrebnim za unovčavanje iste. Tako novac predstavlja zasebnu kategoriju jer ga ne treba pretvoriti u novac. On je tu i vjerojatno će ubrzo biti potrošen ili uložen.

Kako vrijednost dugotrajne imovine umanjuje poreznu obvezu?

Često pitanje, naročito krajem godine, jest: „Ako kupim poslovni prostor ili vozilo, koliko ću manje platiti porez na dobit?“.

Za razumijevanje, treba znati da poreznu osnovicu čini razlika između prihoda i rashoda (troškova) tj. dobit (ili dohodak). Veći troškovi u pravilu znače manju obvezu za plaćanje poreza na dobit. Tako npr., visoki troškovi plaća ili zakupa poslovnog prostora direktno smanjuju dobit, a time i porez na dobit.

Što se događa kad uložite npr. 1 milion kuna u kupnju vlastitog poslovnog prostora? Kada bi tih 1 mil. značilo odmah trošak, mnogi bi poduzetnici bili u gubitku te godine. Tada bi cijelo poslovno okruženje (banke, poslovni partneri…) zaključilo da vam je poslovanje izuzetno loše i da je najbolje ne poslovati sa takvom firmom. Zato postoji amortizacija.

Amortizacija je postupak postepenog pretvaranja vrijednosti dugotrajne imovine u trošak. U kojem razdoblju? U razdoblju očekivanog korištenja/trajanja te pojedine imovine. Tako, ukoliko je očekivano vrijeme korištenja imovine npr. 20 godina, uloženih 1 mil. kuna postepeno će se amortizirati u trošak tijekom slijedećih 20 godina (godišnja stopa amortizacije tada je 5%).

U konkretnom primjeru, godišnji trošak amortizacije iznosio bi 50.000 kuna (1.000.000 kn x 5%). Kao što vidimo iz primjera, osnovica za obračun amortizacije je nabavna vrijednost (bez PDV-a, ako poduzetnik ima pravo na pretporez).

Ekonomski gledano, amortizaciju možemo objasniti kao „trošenje imovine“ čime njena vrijednost opada. Porezno gledano, poduzetnik je uložio značajna sredstva i treba ga poštediti plaćanja visokog poreza na dobit, tvz. porezni štit.

Kada počinje teći amortizacija?

Amortizacija se obračunava mjesečno, počevši od 1. dana narednog mjeseca od mjeseca kada je imovina stavljena u upotrebu. Stavljenog u upotrebu? Da, dok se zgrada gradi, postrojenje montira, ured namješta, ili se jednostavno imovina ne koristi, nema niti amortiziranja! Tada je sredstvo u pripremi. To ne znači da se ne smije odbiti pretporez prilikom nabave.

Po kojim se stopama amortizacija smije obračunavati?

U pravilu, poduzetnik samostalno utvrđuje očekivani vijek uporabe. Prema vijeku uporabe izračunava se stopa amortizacije (stopa am.= 100/godine očekivane uporabe).

Kako ne bi došlo do zloupotrebe „samostalnih tumačenja“ u smislu smanjenja porezne obveze, propisane su najviše stope amortizacije (normalna amortizacija):

· za građevinske objekte i brodove 5%,

· za osobne automobile i osnovno stado 20%,

· za opremu, mehanizaciju, ostala vozila, nematerijalnu imovinu (prava i sl.) 25%,

· za računala i računalnu opremu, poslovni softver i mobilne telefone 50%,

· za ostalu imovinu 10%,

U uvjetima pojačanog/ubrzanog trošenja dopušteno je korištenje udvostručenih stopa, ali tada treba imati razumne argumente za korištenje istih:

· za građevinske objekte i brodove 10%,

· za osobne automobile i osnovno stado 40%,

· za opremu, mehanizaciju, ostala vozila, nematerijalnu imovinu (prava i sl.) 50%,

· za računala i računalnu opremu, poslovni softver i mobilne telefone 100%,

· za ostalu imovinu 20%,

Poduzetnik ima pravo utvrditi vlastite stope amortizacije ali, za potrebe obračuna poreza na dobit, ne smije koristiti stope više od navedenih.

Postoji i dugotrajna imovina koja se ne smije amortizirati jer se ne troši. U ovu grupu svakako spadaju zemljište i financijska imovina (vrijednosni papiri, depoziti i dr.).

Dugotrajna imovina nabavne vrijednosti niže od 2.000,00 kuna smije se jednokratno otpisati prilikom nabave i tada govorimo o trošku sitnog inventara.

Izvor: http://ekonos.hr/clanci.php?grupa=2&clanak=103

amortizacija_dugotrajne_imovine.txt · Last modified: 2014/09/24 06:49 (external edit)